LJUDSKI KAPITAL

(1)

LJUDSKI KAPITAL

Od predškolskog odgoja do cjeloživotnog učenja

EDUCA 84

(2)

Nakladnik

EDUCA, NAKLADNO DRUŠTVO, d.o.o.

10000 ZAGREB, Miramarska 30 Tel.: 01/ 6154-520 Fax: 01/ 6154-521

E-mail: educa@educa.com.hr

Za nakladnika prof. dr. sc. Nikša Nikola Šoljan

Glavna urednica dr. sc. Nina Morana Šoljan

S engleskoga prevele Nediljka Marić Mirna Varlandy Supek

(3)

BRIAN KEELEY

LJUDSKI KAPITAL

Od predškolskog odgoja do cjeloživotnog učenja

EDUCA

(4)

Naslov izvornika

Brian Keeley, Human Capital: How what you know shapes your life.

OECD Publishing, Paris, 2007.

ORGANIZACIJA ZA EKONOMSKU SURADNJU I RAZVOJ (Organisation for Economic Co-operation and Development – OECD)

OECD je jedinstven forum u kojemu vlade 30 demokratskih zemalja zajedno rade kako bi se pripremile za gospodarske, društvene i okolišne izazove globalizacije. OECD također prednjači u nastojanju da vlade zemalja članica razumiju nove razvoje i probleme, kao što su korporativno upravljanje, informacijska ekonomija i izazovi starenja stanovništva, te da im se pomogne u njihovu rješavanju. Organizacija osigurava ambijent u kojemu vlade mogu uspoređivati iskustva pojedinih politika, tražiti odgovore na zajedničke probleme, iden- tificirati dobru praksu i raditi na koordiniranju unutarnjih i međunarodnih politika.

Sljedeće su zemlje članice OECD-a: Australija, Austrija, Belgija, Danska, Finska, Francuska, Grčka, Irska, Island, Italija, Japan, Kanada, Koreja, Luksemburg, Mađarska, Meksiko, Nizozemska, Norveška, Novi Zeland, Njemačka, Poljska, Portugal, Republika Češka, Republika Slovačka, Sjedinjene Američke Države, Španjolska, Švedska, Švicarska, Turska i Ujedinjeno Kraljevstvo. U radu OECD-a sudjeluje Komisija Europskih zajednica.

Izdavač OECD Publishing široko diseminira OECD-ove statističke rezultate te istraživanja o gospodarskim, društvenim i okolišnim pitanjima kao i konvencije, smjernice i standarde koje su zemlje članice dogovorile.

Za objavu ovog rada odgovoran je glavni tajnik OECD-a. Iznesena mišljenja i argumenti korišteni u njemu ne odražavaju nužno službene poglede Organizacije ili zemalja njezinih članica.

CIP zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem 701424.

ISBN 978-953-6101-78-8 Tisak: Tiskara Zelina d.d., Sveti Ivan Zelina

Tisak dovršen u svibnju 2009.

Printed in Croatia

(5)

Predgovor

Gospodarski uspjeh uvelike ovisi o ljudskom kapitalu – znanjima, vještinama, kompetencijama i osobinama koje ljudima omogućavaju razvoj vlastite i društvene dobrobiti kao i dobrobiti svojih zemalja.

Obrazovanje je ključni činitelj stvaranja ljudskog kapitala. Ljudi s boljom naobrazbom često imaju veća primanja, a to se odražava i na veći gospodarski rast. No utjecaj ljudskog kapitala nadilazi ekonomsku znanost.

Rastom ljudskog kapitala poboljšava se zdravlje, zajednica je više uključena, povećavaju se izgledi za zapošljavanje. Kako se uslijed globalizacije povećava potreba za tehnologijskim vještinama i prilagodbom, važnost ljudskog kapitala može samo rasti u godinama koje nam predstoje.

Nažalost, danas je prevelik broj ljudi koji nemaju mogućnost u potpunosti razviti svoje sposobnosti. To je slučaj i u razvijenim zemljama, gdje čak petina mladih ne uspijeva završiti srednju školu, čime se značajno ograničavaju njihovi kasniji izgledi za zapošljavanje. Takav neuspjeh čest je osobito u određenim sredinama, a to ih udaljuje od glavnih gospodarskih i društvenih tokova.

Zbog svoje važnosti za gospodarski i društveni razvoj, ljudski kapital već je dugo tema od prvenstvene važnosti za OECD. Ta je organizacija uvelike uključena u obrazovanje u svojim nastojanjima da dobije što bolji uvid u to kako poboljšati poučavanje i učenje te da pomogne obrazovnim sustavima u zemljama članicama učiti na tuđim uspjesima i neuspjesima. Možda je najpoznatiji OECD-ov program PISA kojim se mjere kompetencije petnaestogodišnjih učenika u više od 40 zemalja diljem svijeta. Ali OECD

(6)

6 SPOZNAJE OECD-a: LJUDSKI KAPITAL

se također bavi pitanjima kao što su školovanje za sutrašnji svijet, skrb za djecu, obrazovanje, visoko obrazovanje i cjeloživotno učenje.

OECD se također bavi zdravstvenim pitanjima nastojeći dokučiti koliko je taj sektor uspješan te kako on na najbolji način može služiti društvu.

OECD-ova istraživanja i nalazi često se pojavljuju u novinama, televizijskim reportažama i u drugim sredstvima javnog priopćavanja.

Međutim, u posljednje nam se vrijeme čini da bismo svoje analize i istraživanja trebali predočiti široj javnosti. Zato smo i pripremili novu seriju knjiga pod naslovom Spoznaje OECD-a (OECD Insights).

Naš je cilj potaknuti argumentiranu raspravu o nekim ključnim pitanjima koja danas imaju veliki utjecaj na naša društva i gospodarstva.

Takve rasprave prečesto više stvaraju užarenu atmosferu nego li išta rasvjetljavaju. Kako bi dijalog doista bio smislen, morat ćemo ići dalje od razmjene mišljenja – bez obzira koliko ih se čvrsto držali – te pogledati činjenice i brojke. Budući da iza sebe imamo mnogo istraživanja i analiza, držimo da je malo onih koji su mjerodavniji govoriti o tim činjenica od OECD-a.

Nadamo se da će ova nova serija knjiga čitateljima pružiti informacije i spoznaje potrebne kako bi razumjeli promjene i izazove koji će u budućnosti oblikovati naša gospodarstva, naša društva te, u konačnici, naše živote.

Angel Gurría, glavni tajnik OECD-a

(7)

Zahvale

Svojim savjetima pomogle su mi sljedeće osobe na čemu im se toplo zahvaljujem:

Willem Adema, Andrea Bassanini, Gary S. Becker, John Bennett, Annabel Boissonnade, Nick Bray, Tracey Burns, Alejandro Camacho, Rory Clarke, Margot Cohen, Martine Durand, Juliet Evans, Vincent Gallart, Tom Healy, Herwig Immervoll, Sue Kendall-Bilicki, Kaisu Kärkkäinen, Mosahid Khan, Vladimir Lopez-Bassols, Kate Lancaster, Janet Looney, Angus Maddison, John Martin, Marco Mira d’Ercole, George Papadopolous, Vikrant Roberts, Jean-Jacques Salomon, Tom Schuller, Raymond Torres, Spencer Wilson, Gregory Wurzburg.

(8)

(9)

Sadržaj

Prvo poglavlje

Ulaganje radi promjena ... 11

S kojim se izazovima suočavaju naša društva? ... 13

Kako na to odgovaraju društva? ... 17

O čemu je riječ u ovoj knjizi? ... 19

Drugo poglavlje Vrijednost ljudi ... 23

Kako se mijenja globalna ekonomija? ... 25

Što je ljudski kapital? ... 29

Koji su izazovi učenju? ... 37

Treće poglavlje Prvi koraci ... 43

S kojim se izazovima suočavaju djeca i obitelji? ... 44

Kako pomoći djeci i obiteljima? ... 51

Što predškolski odgoj može učiniti za djecu? ... 56

Četvrto poglavlje Odlazak u školu ... 63

Uče li učenici ono što bi trebali učiti? ... 64

Kako poboljšati obrazovanje? ... 68

Kako proširiti doseg obrazovanja? ... 79

Peto poglavlje Učenje za život ... 85

Tko treba nastaviti učiti?... 87

Koje su prepreke daljnjem učenju? ... 92

Kako ukloniti prepreke učenju? ... 94

Šesto poglavlje Šira slika ...105

Je li ljudski kapital više od učenja? ...106

Što je to društveni kapital? ...113

Jesu li ljudski i društveni kapital povezani? ...117

Sedmo poglavlje Mjere i još ponešto ...127

Kako mjerimo ljudski i društveni kapital? ...128

Može li se mjeriti sve što vrijedi? ...132

Prema zaključku ...136

Dodatna statistika ...143

Reference ...153

(10)

(11)

Prvo poglavlje

Ulaganje radi promjena

Današnja djeca odrastaju u svijetu koji se brzo mijenja.

Globalizacija širi gospodarstva i stvara im prilike. Jačanje ekonomije znanja promijenilo je i gospodarske temelje.

Zajedno s velikim društvenim promjenama, kao što je sta- renje stanovništva, društva moraju iznaći rješenja za nove izazove.

Uvod

Pariško predgrađe Villiers-le-Bel mjesto je koje nimalo ne nadahnjuje u hladno, zimsko poslijepodne. Blokovi sličnih stanova nižu se u dugačkim redovima. Na jednom je uglu osamljeni diskont. Skupina mladića mota se po društvenom domu.

Samo nekoliko mjeseci ranije, mladi poput ovih izašli su na ulice pariških predgrađa. Tisuće automobila izgorjelo je svake noći dok su trajali neredi što su dospjeli na novinske naslovnice širom svijeta. Neki Francuzi u tome nisu vidjeli više od besmislenog nasilja. Drugi su to tumačili kao izljev bijesa useljeničkih zajednica koje vjeruju da su desetljećima bili isključeni iz društva i gospodarski marginalizirani.

Neredi su ovog turobnog poslijepodneva u društvenom domu samo uspomena dok mladići sjede uokolo u debelim podstavljenim jaknama

(12)

i slušaju rap glazbu sa stereo uređaja. Na katu iznad četiri nezaposlene žene iz susjedstva imaju sastanak sa savjetnicom za zapošljavanje. Neke od tih žena rođene su u Francuskoj, druge su useljenice; sve dolaze iz različitih etničkih sredina. Razgovaraju o tome što napisati u životopis te kako pristupiti poslodavcima, a zatim razgovaraju – ponekad i žučno – o problemima s kojima se suočavanju pri traženju posla.

Neke od tih žena tvrde da ih poslodavci nisu voljni zaposliti zbog toga što stanuju u području u kojem postoji samo jedna željeznička linija pa se boje da će zbog zastoja u prometu i štrajkova izostajati s posla. Druge vjeruju da su prepreke mnogo skrivenije te da su odraz predrasuda i diskriminacije. Sve se slažu da im nedostatak obrazovanja može biti glavna prepreka u pronalaženju posla.

Linda, koja je odrasla u Francuskoj u vrlo tradicionalnoj sjevernoafričkoj obitelji, žali što je prekinula svoje školovanje. “Bila sam uzorna učenica”, objašnjava, ali su je izvukli iz škole prije završetka. “Moj je otac smatrao da žene ne bi trebale raditi i da bi trebale ostati kod kuće dok se ne udaju.

U našem odgoju, kulturi i vjeri žena mora stvari jednostavno prihvatiti takvima kakve jesu”.

Linda se udala kao starija tinejdžerka, ali njezin brak nije opstao i morala je sama podići svoju djecu. To je njezinu obitelj natjeralo na promjenu u razmišljanjima. “Moj je otac na kraju prihvatio moj razvod.

Sad shvaća moju situaciju, promijenio je svoj pristup. Sad me tjera da pronađem posao.” No to Lindi nije nimalo lako: “Nemam biografi ju, radnog iskustva, niti sam ikad bila pripravnica”. Obratila se francuskim službama za zapošljavanje za pomoć u izobrazbi pa se nada da joj mogu pomoći, ali zna da to neće biti lako. “Nema jamstava”, kaže.

Kako bi napredovale, dobile bolji posao i povećale svoja primanja te žene znaju da im je potrebna naobrazba. To baš i nije neka revolucionarna zamisao. Roditelji širom svijeta i iz svih društvenih slojeva gnjave svoju djecu da marljivo uče i imaju dobre ocjene u nadi da će jednog dana biti nagrađeni za sav taj trud.

(13)

ULAGANJE RADI PROMJENA 13

U pozadini tog savjeta jest zanimljiv način razmišljanja: u godinama koje provodimo obrazujući se stvaramo oblik kapitala koji može proizvesti dugoročni prinos, baš kao što je to slučaj i s oblicima kapitala koji su nam poznatiji, primjerice, novac u banci ili komad zemlje. Ova je zamisao imala velik utjecaj među tvorcima obrazovne politike, ali proširila se i izvan obrazovanja. I dobro zdravlje može se smatrati oblikom kapitala koji može pojedincima donijeti prinos u obliku povećavanja zarade tijekom života.

Čak i odnose te zajedničke vrijednosti u društvima možemo promatrati kao oblik kapitala koji ljudima olakšava zajednički rad i postizanje gospodarskog uspjeha. Nepostojanje takvog kapitala možda objašnjava neke od problema koje imaju mjesta kao što je Villiers-le-Bel.

Ova knjiga govori upravo o tim oblicima kapitala.

Ovo poglavlje započinje kratkim prikazom nekih važnijih svjetskih tre n dova u koje spadaju demografske promjene, globalizacija te sve prisutnije ekonomije znanja, koji potiču zanimanje za takve pristupe kapitalu. Potom će biti riječi o tome kako se ti trendovi odražavaju na naš svakodnevni život i kakve nam izazove donose. Na kraju poglavlja bit će predstavljen rad Organizacije za ekonomsku suradnju i razvoj (OECD) na proučavanju i analizi utjecaja globalnih promjena te načina na koje društva i vlade mogu na njih odgovoriti.

S KOJIM SE IZAZOVIMA SUOČAVAJU NAŠA DRUŠTVA?

Kad budete ovo čitali, japansko selo Ogama možda više neće postojati.

Zabrinuti udaljenošću liječnika i svakodnevnih pogodnosti kao što su trgovine, sve stariji stanovnici tog sela, kojih je sve manje, odlučili su prodati svoju zemlju tvornici za recikliranje otpada. Kad se presele u veće mjesto seljani će sa sobom ponijeti i kosti svojih predaka te seosko svetište.

Razlog nestanku Ogame dijelom je propadanje japanskog ruralnog gospodarstva. Tu je i veći problem s kojim se Japan suočuje, ali i druge

(14)

razvijene zemlje: društva postaju sve starija. Dva su razloga za to: živimo dulje i imamo manje djece. U godinama koje dolaze taj će trend imati značajan utjecaj na razvijene zemlje. Evo nekoliko brojki:

• Na prijelazu u novo tisućljeće oko 15 % ljudi u zemljama OECD-a imalo je iznad 65 godina; predviđa se da će se taj broj povećati na 25

% do 2030.

• U drugoj polovici dvadesetog stoljeća, broj radno sposobnih stanovnika u zemljama OECD-a povećao se za 76 %; u prvoj polovici ovog stoljeća predviđa se rast od svega 4 %.

• Promjene u broju stanovnika imat će negativan utjecaj na mogućnosti gospodarskog rasta zemalja: za Europu se smatra da trenutačno može ostvariti godišnju stopu rasta od 2,3 %; do 2050. predviđa se pad na 0,5 %.

Kao posljedica toga, dobrobit starijih ljudi uskoro će ovisiti o sve manjem broju onih koji rade. Shodno tome, vrlo je vjerojatno da će mnogi od nas morati nastaviti raditi još prilično dugo nakon sadašnjih godina umirovljenja jer jednostavno neće biti dovoljno mladih ljudi koji

Izvor: OECD Factbook 2006 StatLink: http://dx.doi.org/10.1787/425066253568

%

Globalizacija se ogleda u povećanju međunarodne trgovine, iako su otvorene granice samo jedan činitelj koji određuje veličinu uvoza i izvoza. Tu su još i veličina pojedinog gospodarstava te njegov zemljopisni položaj.

RAST UVOZA

Uvezena roba i usluge kao postotak domaće potražnjevodećih zemalja u kojima se proizvode

169 117 OECD

35 31

2538

8 11

1995. 2004.

Luksembur g

Velik

a Britanija Njemačk a

Japan

Za podatke o svih 30 zemalja OECD-a koristite StatLink niže naveden

Odabrane zemlje OECD-a 50

23

(15)

bi obavljali naš posao. (U Japanu, kao i nekim drugim zemljama, ukupan broj stanovnika, ne samo radno sposobnih, sve je manji.)

“...Starenje stanovnika istovremeno stvara teškoće i prilike. Ono će povećati pritisak za povećanje javne potrošnje, a istovremeno smanjivati gospodarski rast. No to je i odlična prilika za sve nas da godine provedene na poslu i u mirovini proživimo korisnije.”

Live Longer, Work Longer

Kako bismo nastavili raditi, morat ćemo nastaviti obnavljati svoja znanja i umijeća cijeli naš radni vijek. Zašto? Zato jer se znanja i umijeća koja trebamo na radnom mjestu razvijaju, a brzina tog razvoja postaje sve veća. U pozadini toga dva su glavna činitelja: napredovanje globalizacije i ekonomije znanja.

Globalizacija

Globalizacija je složena i proturječna pojava koja obuhvaća široku lepezu društvenih, političkih, kulturalnih i gospodarskih trendova, no u njezinu je središtu vrlo jednostavna činjenica: nacionalne granice više nisu tako važne kao nekad. Znakovi globalizacije svugdje su vidljivi – od brzog širenja tehnologije po cijelom svijetu do sklonosti sve većeg broja učenika i studenata da se idu školovati i raditi u inozemstvo.

Gospodarski gledano, globalizacija znači da su nacionalne ekonomije sve više povezane međusobno, ali i sa svjetskom ekonomijom. Sklapanje mnogih međunarodnih poslova otvorilo je trgovinu i ulaganja između zemalja; multinacionalne tvrtke danas se lako odlučuju prebaciti proizvodnju negdje drugdje u svijetu, a proizvodi i neke usluge bez ikakve muke prelaze granice.

Zagovornici globalizacije tvrde da je ona donijela gospodarski rast te izuzetno povećala mogućnosti za trgovanje. No ona je također, u većoj ili manjoj mjeri, izvršila pritisak na radnike u proizvodnim djelatnostima te radnike s nižim kvalifi kacijama u razvijenim zemljama zahvaljujući mjestima kao što su Kina i Indija, u kojima su plaće znatno niže.

(16)

Ekonomija znanja

Sličan pritisak predstavlja i pojava takozvane ekonomije znanja. U razvijenim ekonomijama, vrijednost znanja i informacija u svim njihovim oblicima postaje sve izraženija, a taj je trend omogućilo brzo širenje vrlo brze informacijske tehnologije. Zbog toga je na sve većoj cijeni mozak, a ne mišići, čime se povećava jaz između onih koji su visoko obrazovani i onih koji to nisu.

Korijeni tog jaza često se mogu naći u našoj najranijoj mladosti. Čak i u razvijenim zemljama, djeca iz siromašnih obitelji slabijih su izgleda da će steći pristojnu naobrazbu od svojih imućnih vršnjaka, zbog čega će im biti mnogo teže natjecati se s drugima kad odrastu.

Siromaštvo ne znači samo nedostatak novca; ono znači nedostatak resursa – obrazovanja, zdravlja, korisnih društvenih kontakata – potrebnih za postizanje gospodarskog uspjeha. Posljedice toga nadilaze pojedince. U mnogim zemljama OECD-a, raste zabrinutost zbog pojave marginaliziranih društvenih skupina – zajednica koje, zbog toga što nisu povezane s glavnim društvenim tokovima te imaju razmjerno nisku razinu

Izvor: OECD Factbook 2006

ALATI ZA EKONOMIJU ZNANJA Ulaganje u istraživanje i razvoj, visoko obrazovanje i računalne programe kao postotak BDP-a

1995. 2002.

Može se očekivati da će ulaganje u istraživanje i razvoj, visoko obrazovanje i račualne programe u budućnosti polučiti prinose.

Ta vrst ulaganja brže se povećava u Sjedinjenim Državama i Japanu nego u većini europskih zemalja.

StatLink: http://dx.doi.org/10.1787/554030183064 Za podatke o svih 30 zemalja OECD-a koristite StatLink niže naveden

Odabrane zemlje OECD-a 5,6

% 6,6

3,9 5,0 4,9

5,9

3,53,7 5,06,1 SAD

Japan Kor

eja

Francusk

a Finsk

a

(17)

naobrazbe, ne mogu u potpunosti sudjelovati u globalnoj ekonomiji i ekonomiji znanja. Mnogi ljudi smatraju da je upravo ta marginalizacija dovela do nereda u pariškim predgrađima 2005. Francuska svakako nije usamljena po tome da u njoj postoje zajednice koje su izvan glavnih društvenih tokova. Mnoge razvijene zemlje brine kako održati povezanost u društvima u kojima je sve više nepovezanih zajednica.

“Sve veća podijeljenost između elite i ostalog stanovništva dovodi u pitanje društvenu povezanost u mnogim društvima – povezanost koja je bila i još je uvijek temelj stabilnosti.”

Jorgen Ørstrom Møller. U knjizi: Th e Creative Society of the 21st Century

KAKO NA TO ODGOVARAJU DRUŠTVA?

Gospodarski trendovi, kao što su globalizacija i ekonomija znanja, mogu se činiti nepreglednim meteorološkim sustavima koji lebde visoko u atmosferi te su izvan ičija utjecaja. Istina je da danas nijedna zemlja ne može zapravo odrediti kakav će biti globalni gospodarski razvoj, iako neke od njih očito imaju veći utjecaj od drugih. No ono što društva i vlade mogu, dapače, i moraju učiniti jest da reagiraju na promjene stanja u gospodarstvu i društvu na način koji će najviše zaštititi interese vlastitog naroda.

Odluke o gospodarskoj politici mogu značajno utjecati na oblik razvoja nacionalnih ekonomija i na živote građana. Da bismo shvatili kako se to događa u stvarnom svijetu, zamislimo život dječaka po imenu Jean koji odrasta u tipičnoj zemlji OECD-a.

Godine gospodarskog rasta osigurale su dostatne resurse za izgradnju pristojnih bolnica, pa Jean ima dobre izglede da se rodi bez većih teškoća i preživi prvih nekoliko tjedana. To nije slučaj u velikom dijelu svijeta: oko 4 milijuna od otprilike 60 milijuna djece koja se rode svake godine umire unutar prvog mjeseca života. Taj je podatak dobiven od humanitarne organizacije Save the Children. Oko 99 % smrti dojenčadi događa se u zemljama u razvoju.

(18)

“Iako gospodarski rast nije jedini cilj gospodarske politike, on osigurava resurse kojima se može stati na kraj društvenom isključivanju, siromaštvu i lošem zdravlju.”

Th e Well-being of Nations

Samo nekoliko mjeseci nakon Jeanova rođenja njegova obitelj mora se suočiti s prvom dvojbom. Njegova majka mora odlučiti hoći li se vratiti na posao. Brine je da bi razvoj njezina sina mogao trpjeti ostavi li ga nekom na čuvanje. Ali također smatra da bi se njezinim povratkom na posao popravila obiteljska fi nancijska situacija te njezini dugoročni izgledi što se njezine karijere tiče.

Njezina će odluka u velikom dijelu ovisiti o odlukama vlade. U nekim zemljama OECD-a vlade su voljne subvencionirati majke kako bi mogle ostati kod kuće. U drugima prevladava mišljenje da je važnije stati na kraj siromaštvu obitelji tako da se majke potiču da rade. Dakle, iako će proći mnogo godina prije nego što Jean dobije pravo glasa, društveni trendovi i vladine politike već će imati snažan utjecaj na njegov život.

Taj će se proces nastaviti na sljedećoj prekretnici u njegovu životu, u školi. Obrazovni sustavi značajno se razlikuju po svojoj učinkovitosti, a činitelji koji ih oblikuju ponekad su tako duboko usađeni u društvo da ljudi ne vide manjkavosti škola. U nekim školskim sustavima, primjerice, djeca iz siromašnijih obitelji bore se kako bi bila uspješna. U drugima društveno je podrijetlo manje važan činitelj. Uspoređivanje rezultata školskih sustava u različitim zemljama te razlike može učiniti uočljivijima te vladama pomoći u pronalaženju pravih odgovora.

Ukoliko Jean potječe iz siromašnije obitelji, vjerojatnije je da će se kroz cijelo školovanje morati boriti kako bi razvio svoje potencijale. Možda će što prije prestati sa školovanjem i pokušati pronaći posao, ali bez znanja, umijeća, sposobnosti i naobrazbe njegove su mogućnosti vrlo ograničene, osobito zato što se poslovi vezani uz proizvodnju i dalje sele u manje razvijene zemlje.

(19)

“U društvu znanja pristup mogućnostima stjecanja potrebnog znanja, vještina i kompe tencija bitan je za društveni napredak i gospodarski rast.”

Co-fi nancing Lifelong Learning

Pod pretpostavkom da se Jean zaposli, možda će imati mogućnost sudjelovanja u obrazovanju odraslih, ali njegov poslodavac možda neće željeti trošiti novac na izobrazbu niskokvalifi ciranog zaposlenika kojeg je lako zamijeniti. Jean se samo može nadati da će to plaćati država. U suprotnom mu prijeti sve veći broj prepreka u njegovim nastojanjima da zarađuje za pristojan život.

O ČEMU JE RIJEČ U OVOJ KNJIZI?

Što vlade i društva mogu učiniti tijekom života nekog kao što je Jean kako bi mu pomogli iskoristiti svoje potencijale? OECD svakodnevno nastoji među ostalim pitanjima odgovoriti i na takvo pitanje. U ovoj je organizaciji okupljeno tridesetak vodećih svjetskih tržišnih demokratskih zemalja kojima ona osigurava analize i spoznaje o ključnim pitanjima politika koje neposredno utječu na živote ljudi. Ova se knjiga služi radom te organizacije da objasni kako shvaćanje ljudskog kapitala može poslužiti kao odgovor na najvažnije društvene i gospodarske izazove.

Silom prilika knjiga ove veličine može dati samo kratak uvod u glavna pitanja i u OECD-ova opsežna istraživanja i analize. Za bolje razumijevanje tog rada knjiga uključuje grafi čke prikaze i tablice iz niza OECD-ovih publikacija kao i citate iz njihovih tekstova. Na kraju svakog poglavlja nalazi se odjeljak koji nudi prijedloge za čitanje ostalih OECD-ovih publikacija.

Što sadrži ova knjiga?

(20)

U drugom poglavlju objašnjava se što je to zapravo ljudski kapital te se razmatra zašto znanje i informacijska tehnologija postaju sve važniji za gospodarski razvoj diljem svijeta.

U trećem poglavlju objašnjeno je zašto su prve godine djetetova života toliko važne te kako politike o obitelji mogu odigrati važnu ulogu u određivanju načina na koji će se djeca zbrinjavati.

Četvrto poglavlje govori o školskim godinama te ispituje čimbenike koje neke obrazovne sustave čine djelotvornijima od drugih.

U petom poglavlju riječ je o učenju izvan godina formalnog obrazovanja: kako se ekonomije razvijaju, a ljudi dulje žive, permanentno obrazovanje i usavršavanje postat će sve važniji.

U šestom poglavlju razmatra se širi raspon elemenata koji ljudima pomažu zarađivati za život, primjerice, dobro zdravlje. Također se razmatraju veze između društvenih odnosa i obrazovanja.

U zadnjem, sedmom poglavlju riječ je o tome kako mjeriti stvari kao što su razine obrazovanja nekog društva te se izvlače neki zaključci.

(21)

Organizacija za gospodarsku suradnju i razvoj ili OECD forum je koji okuplja 30 tržištu okrenutih demokratskih zemalja kako bi se pozabavile ključnim gospodarskim i društvenim problemima kao i problemima vlasti u sve više globaliziranoj svjetskoj ekonomiji. Na tih 30 ekonomija zajedno otpada 75 % svjetske trgovine.

OECD vuče korijene sve do Marshallovog plana za obnovu Europe nakon Drugoga svjetskog rata. Tadašnja zadaća bila je raditi na tome da se postigne održiv gospodarski rast i zaposlenost te da se ljudima podigne standard života. To su i dalje glavni ciljevi OECD-a. Organizacija također radi na tome da se postigne zdrav gospodarski rast, kako u zemljama članicama tako i u zemljama u razvoju te nastoji pomoći razvoj nediskriminirajuće globalne trgovine. Imajući to u vidu, OECD se povezao s mnogim novonastalim svjetskim ekonomijama.

Brojke čine bitan dio rada OECD-a. On je jedan od vodećih svjetskih izvora usporedivih podataka o nizu različitih tema od gospodarskih pokazatelja do obrazovanja i zdravlja. Ti podaci igraju važnu ulogu pomažući zemljama članicama kod usporedbe njihovih iskustava u vezi s politikama. OECD također izrađuje smjernice, preporuke i obrasce za međunarodnu suradnju na područjima kao što su oporezivanje i tehnička pitanja koja su bitna za napredak zemalja u gospodarstvu koje se globalizira.

www.oecd.org

ŠTO JE OECD?

Zemlje članice OECD-a

(22)

(23)

Drugo poglavlje

Vrijednost ljudi

U globalnoj ekonomiji znanja sposobnosti, učenje, talenti i osobine ljudi – njihov ljudski kapital – postali su presudni, kako za njihovu sposobnost zarađivanja, tako i za širi gos- podarski rast. Obrazovanje može uvelike pomoći ljudima da ostvare svoje potencijale, ali nedostatak obrazovanja može dovesti do socijalnih i ekonomskih problema koji će ih pratiti tijekom cijelog života.

Uvod

U Indiji, Vikrant Roberts sprema se za još jedan radni dan u SAP-u, u međunarodnoj tvrtki za izradu računalnih programa sa sjedištem u indijskom gradu Bangalore. Taj je grad središte visoke tehnologije koji doživljava brze promjene, kaže dvadesetosmogodišnji stručnjak za soft ver.

“Bangalore je nekad bio mali gradić. Mogao si ići u duge šetnje, bio je miran. Sada je u njemu zaista velika gužva. Promet je zapravo postao nemoguć.”

Bez obzira koji je dan u pitanju, Vikrant može telefonski razgovarati sa svojim klijentima u Njemačkoj, Velikoj Britaniji ili Sjedinjenim Državama.

Ponekad je dovoljan poziv, ali nekad se mora više angažirati: “Ukoliko je problem u njihovom sustavu pa žele da se u njega uključim, mogu zatražiti da me spoje pa se uključim u njihov sustav”, objašnjava. Udaljenost nije

(24)

važna: klijentov poslužitelj može biti bilo u New Yorku ili u New Delhiju.

To je Vikrantu svejedno.

Bangalore je postao dom sve većem broju svjetskih i indijskih računalnih tvrtki koje zapošljavaju obrazovane mlade ljude poput Vikranta. Štoviše, neki predviđaju da će za nekoliko godina zauzeti mjesto kalifornijske Silikonske doline. Vikrant je nešto oprezniji: “Indija još mora dosta učiniti da bi je dostigla”, kaže.

Bio on u pravu ili ne, Indija i druge zemlje u razvoju nesumnjivo brzo rastu i imaju potencija za preoblikovanje svjetske ekonomije. Jedna čuvena prognoza koju je napravila američka brokerska kuća Goldman Sachs kaže da će se do 2050. godine Brazil, Rusija, Indija i Kina (BRIC) pridružiti Sjedinjenim Državama i Japanu čineći šest najvećih svjetskih ekonomija.

Hoće li se to dogoditi, samo vrijeme može pokazati. Ali neosporno je sljedeće: globalna se ekonomija razvija, baš kao što je to uvijek činila i kao što će to činiti i u budućnosti.

Ključni trend u ovoj najnovijoj fazi gospodarskih promjena u svijetu jest uspon ekonomije znanja pa će se ovo poglavlje usmjeriti upravo na nju. Zatim ćemo ispitati zamisao o ulaganju u ljude, koja se pojavila kao odgovor na gospodarske promjene, a na kraju ćemo se zapitati što to sve znači za obrazovanje i kako ljudi uče tijekom života.

Izvor: OECD ITS Database SVE O TOME

Izvoz proizvoda informacijske tehnologije iz vodećih zemalja u kojima se proizvode.

1995. 2004.

19

180 124149

73 139 103124

Kina je pretekla Sjedinjene Države kako bi postala najveći svjetski izvoznik proizvoda informacijske tehnologije – računala, mrežnih rutera itd. – koji pomažu u stvaranju nove ekonomije znanja.

Kina

SAD EU-15*

Japan

*15 zemalja članica EU 2004.

(25)

VRIJEDNOST LJUDI 25

KAKO SE MIJENJA GLOBALNA EKONOMIJA?

Svojevremeno je gospodarska moć uvelike ovisila o čvrstoj, fi zičkoj imovini:

boljem plugu, učinkovitijoj preslici, snažnijem traktoru. Fizički oblik te imovine doista je bio važan: plug je orao, kolovrat je obavljao posao predenja, i to je bilo to.

Danas glavni pokretač rasta nisu fi zički predmeti nego nešto što se ne može dodirnuti: informacije. A oblik tih informacija – bilo da su pohranjene na računalnom tvrdom disku, na iPodu ili lete zrakom satelitskim prijenosom – jedva da ima neku važnost. Sve su to samo jedinice i nule.

Nova tehnologija “preoblikuje gospodarsku aktivnost kao što je to u prošlosti bio slučaj s parnim strojem, željeznicom i električnom energijom”.

Th e New Economy: Beyond the Hype

Jednako tako, gdje se ta imovina nalazi – bilo to u Manchesteru, Detroitu ili Yokohami – nekad je bilo bitno za uspjeh. Tvornica je morala biti na pravom mjestu, dostupna brodovima ili vlakovima te u blizini prirodnih bogatstava kao što je, primjerice, ugljen. Danas je lokacija sve manje važna.

Pod uvjetom da postoje ljudi koji će iskoristiti informacije te da su veze

TKO ŠTA RADI?

Postotak radne snage u sektoru usluga, industrije i poljoprivrede širom područja OECD-a

U zemljama OECD-a zapaža se pomak od tradicionalnih poslova, kao što su obrti, prema područjima u kojima se ne stvaraju fi zički objekti, kao što su brojne usluge i ekonomija znanja.

63 69

28 25

9 6

1995. 2004.

Usluge Industrija Poljoprivreda, ribarstvo i šumarstvo

Izvor: OECD in Figures

%

StatLink: http://dx.doi.org/10.1787/808800743257 Za podatke o svih 30 zemalja OECD-a koristite StatLink niže naveden

(26)

dobre, gotovo je nevažno jesu li oni u Bostonu, Pekingu ili Bangaloreu.

Ipak, nemojmo se zaletavati. Proizvodnja se, naravno, još uvijek oslanja na sirovine – željezo, pamuk, naft u – kao što je to oduvijek bio slučaj. Poljoprivrednik i dalje mora zasaditi sjeme u zemlju. Proizvodnja i poljoprivreda neće nestati. Dapače, sa sve većim brojem ljudi u svijetu i s pojavom nove srednje klase u Kini i Indiji potražnja za njihovim proizvodima raste, a ne opada.

Jednako tako, informacije nisu nešto novo. Kad su zemljom još hodali dinosaurusi, kukci kao što su pčele služili su se razrađenim plesnim oblicima kako bi razmjenjivali informacije o mjestima gdje se nalaze biljke bogate nektarom. U pretpovijesna vremena, naši su se preci služili povicima i gestama – dakle, razmjenjivali su informacije – dok su lovili životinje koje su bile veće i brže od svakog čovjeka. A mnogo prije nego što se pojavio silikonski čip, ljudi su se bogatili prodajom informacija: godine 1865. John Julius Reuter svoju je mladu telegrafsku agenciju pretvorio u ime poznato svakom domaćinstvu objavivši u Europi vijest o atentatu na predsjednika Lincolna.

Ono što je kod današnjih informacija različito jest njihov obujam i prodornost te brzina kojom se one mogu prenositi i obrađivati. Brza povećanja snage računala i napredak u komunikacijskim tehnologijama, primjerice internetu, stalno pojeft injuju rukovanje podacima i njihovu obradu. Mooreov zakon – predviđanje o udvostručenju broja tranzistora na silikonskom čipu (a time i brzine računala) svakih 18 do 24 mjeseci – u osnovi vrijedi već 40 godina. Danas računala rade sve brže i brže te sadrže sve više podataka. Brzine interneta munjevito su porasle od onih dana kad se čekanje minutu ili dvije da se otvori nova stranica nije činilo tako nerazumnim.

“Vrijednost znanja ... nastavlja se povećavati. Ono se u osnovi razlikuje od drugih oblika kapitala. Kad ga bude dosta, dalje se može povećavati jednostavnije i jeftinije, stvarajući posebno unosne prinose.”

David Bloom, Th e Creative Society of the 21st Century

(27)

VRIJEDNOST LJUDI 27

Različito je i to da aktivnosti temeljene na informacijama postaju sve važnije i nacionalnim ekonomijama i pojedinačnim gospodarskim subjektima. Danas se poboljšanja informacijskih tehnologija odnose na sve vidove poslovnog života, od upravljanja robom u skladištu do praćenja prodaje. Prožetost informacijskim tehnologijama odražava se i u završnom računu (bilanci) tvrtki. Po nekim procjenama, tradicionalno knjižena imovina – u biti fi zička imovina tvrtke koja bi se mogla prodati ukoliko tvrtka bankrotira – danas čini samo jednu petinu vrijednosti američkih tvrtki. Većina preostale vrijednosti nalazi se u onom što se ne može izmjeriti, primjerice, znanju i informacijama.

Ekonomija znanja nije samo mijenjanje postojećih poslovnih subjekata;

ona je i stvaranje novih. Sjetite se tekstualnih upozorenja mobitelima i pretraživačima koje je slao Google, tvrtka čiji je promet porasao 17 puta u samo 4 godine da bi 2005. dosegao 1,5 milijardi američkih dolara. A tu su i još neobičniji novi poslovi: u Kini mladi ljudi koji su dobili nadimak

“farmeri zlata” provode dane igrajući video igre kako bi zaradili virtualne zlatnike, kojima se igrači služe kako bi “kupili” druge virtualne predmete, kao što su oružja i utvrde. Ali oni ne zadržavaju to virtualno zlato nego ga prodaju za stvaran novac igračima na Zapadu koji žele bez truda postići uspjeh u video igrama.

Sve te aktivnosti podrazumijevaju prodaju ili razmjenu znanja i informacija. Kako bi se to ostvarilo potrebna su dobra računala i veze.

Ali, ono što je još važnije, potrebni su ljudi – ljudi sa znanjima, umijećima i sposobnostima koji će to oživotvoriti i pretvoriti u gospodarski rast.

Elementi rasta

Zašto gospodarstva rastu? Ako vam to nije nikad prije palo na pamet, vjerojatno niste jedini. Iako smo svi živjeli u razdobljima recesije i gospodarskog nazadovanja, danas je malo ljudi u razvijenim zemljama koji su ikad doživjeli vrijeme u kojem gospodarstvo nije dugoročno raslo.

Preneseno na naše živote to znači da većina nas zarađuje više nego što su

(28)

GOSPODARSKI RAST

Godišnji prosječni rast u bruto domaćem proizvodu u zemljama članicama OECD-a i u drugim zemljama, razdoblje od 1991. do 2004.

Od sredine devedesetih godina dvadesetog stoljeća, rast u regiji OECD-a bio je različit, s time da su Sjedinjene Države prednjačile pred većinom drugih članica. Bilo je, naravno iznimaka, primjerice, Koreja te – što je najupečatljivije – Irska. Ali Kina, koja, naravno, kreće s mnogo niže gospodarske osnovice, čak je i od njih bila bolja. Može li Kina održati svoj strmoglavi rast u predstojećim godinama tek ćemo vidjeti.

Ipak, nesumnjivo je da su upravo zemlje kao što su Kina, Indija i Ruska Federacija te koje preoblikuju svjetsku ekonomiju.

Članice OECD-a Nečlanice OECD-a Švicarska

Japan Italija Njemačka Portugal Belgija Francuska Češka Austrija Danska Švedska Nizozemska Južna Afrika Ukupno zemlje OECD-a Ukupno zemlje OECD-a Brazil Finska Mađarska Velika Britanija Meksiko Španjolska Grčka Island Kanada Norveška Sjedinjene Države Novi Zeland Ruska Federacija Turska Australija Slovačka Poljska Luksemburg Koreja Indija Irska Kina

1,1 1,1

1,4 1,4

1,9 2,0 2,0 2,1 2,1 2,2 2,2 2,3

2,4 2,5

2,6 2,7

2,8 2,8 2,8 2,9 2,9 3,0

3,2 3,2 3,3

3,5 3,6

3,8 3,8

4,2 4,3

4,4 5,4

6,2 7,0

9,8

StatLink: http://dx.doi.org/10.1787/511708367123

2% 4% 6% 8% 10%

(29)

VRIJEDNOST LJUDI 29

zarađivali naši roditelji, te da očekujemo da će naša djeca zarađivati više nego što mi zarađujemo. Gospodarski rast ponekad se čini neumoljivim, iako pomalo zagonetnim.

Pa ipak, ne postoji zakon koji kaže da gospodarstvo mora rasti. Ono može mirovati, čak se i smanjivati desetljećima ili stoljećima. U novije vrijeme brzina rasta jako se razlikovala od zemlje do zemlje i od desetljeća do desetljeća. Oko trideset godina nakon završetka Drugoga svjetskog rata Zapadna Europa gospodarski se posve približila Sjedinjenim Državama.

Taj je proces bio zaustavljen početkom osamdesetih godina dvadesetog stoljeća kad je Europa ponovno počela kaskati za Sjedinjenim Državama.

Danas vrlo brzo raste kinesko gospodarstvo, ali ogromne su razlike između gospodstva u blještavim gradovima na obali i onih u udaljenim gradovima zapadne Kine.

Zašto? Zašto neka gospodarstva rastu brže od drugih? To je središnje pitanje ekonomske znanosti, a to je razlog zašto je ona u središtu suvremena života. Bilo da se radi o ljudskoj pohlepi za materijalnim dobrima ili našoj želji da stvorimo bolji svijet s dobrim školama i bolnicama, većina nas željela bi da naše zemlje – i mi sami – postanemo imućniji.

ŠTO JE LJUDSKI KAPITAL?

Kako bismo razumjeli zašto dolazi do gospodarskog rasta, prvo moramo razmotriti zašto se uopće odvija neka gospodarska aktivnost. Mnogi ekonomisti tradicionalno su vjerovali da su potrebna “četiri činitelja proizvodnje”. Prvo je očito: zemlja. Bez zemlje ne bismo imali gdje uzgajati zasjeve ili polagati temelje za tvornicu ili poljoprivredno dobro. Drugo je jednako jasno: radna snaga ili radnici. Tu je zatim kapital: to je imovina, obično novac, potrebna za nabavku cigle za tvornicu i za strojeve kojima će se ona opremiti. Na kraju, tu je i poduzetništvo, ili što ekonomist John Maynard Keynes naziva “životinjski duh”. Drugim riječima, inicijativa kojom će se prazan komad zemlje pretvoriti u tvornicu.

Vratimo se malo na drugi činitelj proizvodnje, radnu snagu. Uz nekoliko iznimaka, ekonomisti su u početku radnike smatrali masom.

(30)

Pod uvjetom da su bili voljni i sposobni fi zički raditi, ono što su znali ili mogli raditi nije zapravo bilo važno. Iznimka od tog načina razmišljanja bio je škotski ekonomist iz 18. stoljeća Adam Smith. On je smatrao da gospodarsku aktivnost nisu pokretali radnici kao kolektiv nego “stečene i korisne sposobnosti svih stanovnika ili članova društva”. Pojedinac je morao platiti kako bi stekao takve talente i sposobnosti, dodao je Smith, ali jednom kad se to postiglo, oni su predstavljali “kapital koji je bio stalan i ostvaren u njihovoj osobnosti”.

Smithovi napisi utječu i na svijet u kojem danas živimo. (Zbog njegove potpore slobodnoj trgovini bauk je protivnicima globalne trgovine. Ironija je u tome da je sam Smith dobro zarađivao naplaćivanjem carina u ime britanske državne riznice.) Međutim, njegovo uvjerenje da su pojedinačne sposobnosti radnika neka vrst kapitala – imovina baš kao što je to preslica ili mlin koji donose dobit – trebalo je vremena da ono bude prihvaćeno.

Iako se ono pojavljivalo s vremena na vrijeme i prije dvadesetog stoljeća, ekonomisti su tek šezdesetih godina dvadesetog stoljeća počeli sustavno uključivati takve zamisli u svoje radove.

Objašnjenje rasta

To se dogodilo zato jer su pokušavali odgovoriti na naše prvotno pitanje, zašto gospodarstva rastu? Klasični ekonomisti, koji su bili pod Smithovim utjecajem, smatrali su da odgovor leži u “nevidljivoj ruci”. Na slobodnom tržištu, smatrao je Smith, ljudi koji djeluju zbog vlastita interesa rabe činitelje proizvodnje te roba i usluga na način koji bi im mogao donijeti najveći mogući prinos. Kad se to događa u cijelom gospodarstvu, nastojanja svih tih pojedinaca djeluju kao golema nevidljiva ruka koja gospodarske resurse usmjeruje prema njihovoj najproduktivnijoj primjeni.

Kasniji ekonomisti, kao što je to bio Robert Solow pedesetih godina 20. stoljeća, došli su do konkretnijih, iako manje intrigantnih odgovora na pitanje o gospodarskom rastu – radna snaga i fi zički kapital, primjerice – kroz “gospodarske modele”. U početku nisu previše uzimali u obzir

(31)

VRIJEDNOST LJUDI 31

utjecaj različitih razina obrazovanja ili kvalitete radne snage na gospodarski rast. No to se postupno mijenjalo pa se od početka šezdesetih godina 20.

stoljeća ekonomisti sve više slažu oko jednog bitnog dijela zagonetke o gospodarskom rastu, tj. o važnosti ljudi – njihovih sposobnosti, znanja i kompetencija – za gospodarski rast. Ili, drugim riječima, o važnosti ljudskog kapitala.

Poput mnogih utjecajnih zamisli, ljudski kapital teško je pripisati samo jednoj osobi. No jedan od prvih važnih pobornika takvog načina razmišljanja bio je američki ekonomist Theodore Schultz. U radu objavljenom 1961. godine on je primijetio da “ekonomisti odavno znaju da su ljudi važan dio bogatstva nacija”. Nitko to nije mogao osporiti: napokon, ekonomisti su uvijek radnu snagu svrstavali među činitelje gospodarskih rezultata.

Ono što su ekonomisti bili manje spremni priznati, ističe Schultz, jest to da pojedinci svjesno ulažu u sebe kako bi poboljšali svoje osobne gospodarske prinose. Student studira medicinu kako bi liječio ljude, ali i zato jer liječnici zarađuju više od smetlara; menadžer uči o novom sustavu popisivanja robe kako bi bio informiran o tome što se događa na poslu, ali i zato što očekuje napredovanje i veću plaću.

Ljudski kapital OECD defi nira kao znanja, umijeća, kompetencije i osobine pojedinaca koje olakšavaju stvaranje osobne, društvene i gospodarske dobrobiti.

Ti primjeri nisu Schultzovi, ali je zamisao u njihovoj pozadini ista.

Naime, ulaganje pojedinaca u sebe – najčešće kroz povećanje njihova obrazovanja – donosi stvarna poboljšanja u osobnom dohotku i dobrobiti.

Ne samo to, kaže Schultz, nego i u cijelom gospodarstvu kvaliteta ljudskog kapitala – razine obrazovanja, zdravstveni standardi – mogu se povezati s gospodarskim rastom. U biti, to što su on i drugi ekonomisti isticali bilo je sljedeće: suvremeno gospodarstvo ne može rasti bez obrazovane radne snage.

(32)

Od samog svojeg nastanka pojam ljudskog kapitala izaziva proturječja. Theodore Schultz, pionir na tom području, to je doista i priznao. “Naše vrijednosti i uvjerenja ne dopuštaju nam da na ljudska bića gledamo kao na kapitalna dobra, osim u robovlasništvu, a nad njim se gnušamo”, napisao je početkom šezdesetih.

Gotovo 50 godina kasnije zamisao o ljudskom kapitalu i dalje ne nailazi na opće odobravanje. Prvo, kažu kritičari, postupanje s obrazovanjem i zdravljem kao oblicima

“kapitala” predstavlja nepoželjno zadiranje ekonomista u ono što oni smatraju da bi se trebalo smatrati društvenim pitanjima. Zatim, tu je već spomenuti kauzalitet – stvara li širenje obrazovanja bogatija društva ili se u bogatijim društvima širi obrazovanje?

A onda su tu pitanja kao, primjerice, pridavanje pretjerane važnosti svjedodžbama (credentialism), zbog kojih se pak postavlja pitanje daju li poslodavci veće plaće ljudima dijelom zato što imaju fakultetsku diplomu, a ne zato što imaju jedinstveno stručno znanje kojim će povećati produktivnost tvrtke.

Kako bismo razmotrili neka od ovih pitanja, razgovarali smo s profesorom Garyjem S. Beckerom, dobitnikom Nobelove nagrade za ekonomsku znanost 1992. i autorom knjige Human Capital (Ljudski kapital), značajnim djelom objavljenim 1964.

Što dolazi prvo, gospodarski rast ili širenje obrazovanosti?

To nije novo pitanje, ali je zanimljivo. Različiti su načini na koje mu pokušavamo pristupiti. Pogledamo li različite primjere povećanja obrazovanosti što se temelje na pomaku u javnoj politici, vidjet ćemo učinke na gospodarski rast koji je uslijedio.

Svakako držim da postoji snažan kauzalitet između veće obrazovanosti – povećanog ljudskog kapitala – i gospodarskog rasta. Ali postoji i obrnuti utjecaj gospodarskog rasta na veću obrazovanost.

Ne odnosi li se shvaćanje o ljudskom kapitalu prema ljudima kao da su strojevi?

Ono svakako pojedince ne dehumanizira; njime se možete služiti kad se bavite svim mogućim pitanjima, ne samo učinkom na zarade, nego i učinkom na zdravlje, učinkom na stvaranje obitelji i tako dalje. No to je shvaćanje izazvalo mnogo proturječja, čak i među ekonomistima. Mislim da se danas u većini zemalja nijedan političar ne može kandidirati za neki položaj, a da u nekom trenutku ne spomene ili ne govori o važnosti ljudskog kapitala za zemlju.

A što je s pridavanjem pretjerane važnosti svjedodžbama?

Da, to je stara kritika. ... Radi li se jednostavno o pridavanju pretjerane važnosti svjedodžbama, tada nećete primijetiti veliki utjecaj na razinu BDP-a krenete li od zarada pojedinca do ukupnih zarada. Ne smatram da svjedodžbe nisu uopće važne, ali to nije glavni razlog većih prinosa od obrazovanja.

Ako su nečiji roditelji dobro obrazovani, veća je vjerojatnost da će i oni biti dobro obrazovani negoli netko iz siromašne obitelji. Je li to važno pitanje?

Mislim da je jako važno. Držim da socijalna politika ima važnu ulogu u tome da djeci iz siromašnijih i slabije obrazovanih obitelji omogući da prošire svoje obrazovanje ukoliko imaju odgovarajuće sposobnosti. To nije jednostavan problem jer se dijelom temelji na obiteljskoj strukturi, ali mislim da se moramo više potruditi da barem onoj djeci koja se time mogu okoristiti damo kvalitetno obrazovanje u mlađim godinama kako bi, ukoliko imaju te sposobnosti, mogla nastaviti obrazovanje te završiti srednju školu i otići na fakultet.

RAZMIŠLJANJA GARYJA BECKERA

(33)

VRIJEDNOST LJUDI 33

Povećanje obrazovanosti

Ljudski kapital – kvaliteta radne snage – samo je jedan činitelj koji određuje gospodarski rast. Zemlje mogu imati vrlo slične razine obrazovanosti, ali različitu brzinu gospodarskog rasta. Drugi činitelji mogu uključivati demografi ju (naročito omjer mladih i starih u populaciji), tehnologijsku inovativnost, otvorenost vanjskoj trgovini i stanje političkog i pravnog sustava zemlje.

Ali ljudski kapital doista igra važnu ulogu u gospodarskom rastu te ga se može pratiti unatrag sve do 19. stoljeća i uspona masovnog obrazovanja.

Kao i većina odnosa, ni ovaj nije jednostavan. Naprotiv, oduvijek je postojalo nešto poput “gurni me-povučem te” učinka. Obrazovanjem se stvara radna snaga koja je sposobna preuzeti složenije i bolje plaćene poslove. Istovremeno, zbog postojanja takvih poslova studentima se isplati nastaviti školovanje. Na kraju će se svi oni neplaćeni sati provedeni u školskim klupama pretvoriti u posao koji radnicima nadoknađuje svo to učenje i trud.

“Potiče li obrazovanje gospodarski rast ili gospodarski rast potiče pojedince da se više posvete obrazovanju? U praksi taj kauzalitet vjerojatno funkcionira u oba smjera.”

Education at a Glance 2005

Jednako tako, zemlje s visokom razinom obrazovanosti vrlo često postaju bogatije, pa je tako više novca koji se može utrošiti na daljnje širenje obrazovanosti. To bi moglo zvučiti kao priča o kokoši i jajetu, ali to vjerojatno nije slučaj. Povijesni dokazi iz zemalja kao što su Njemačka

Bi li vlade trebale trošiti više novaca na obrazovanje?

Da, ali se radi i o tome da se to čini na bolji način. Vjerujem u vaučere i natjecanje u obrazovanju. Pravo pitanje je trošimo li novac na odgovarajući način, učinkovito, pa držim da se zaista moramo zapitati možemo li povećati učinkovitost te u konačnici potrošiti manje novaca, a dobiti bolje rezultate.

(34)

i Sjedinjene Države upućuju na to da je dolazak masovnog obrazovanja krajem 19. stoljeća prethodio gospodarskom rastu velikih razmjera. (Ironija je u tome da cilj naglog gospodarskog rasta nije imao veliko značenje među mnogim činiteljima koju su prvotno potaknuli porast masovnog školovanja.) Posljednjih godina azijske su “tigrovske ekonomije” – među ostalima Singapur i Koreja – sve imale razmjerno visok stupanj pismenosti prije nego su krenule s naglim gospodarskim rastom osamdesetih i početkom devedesetih godina dvadesetog stoljeća.

Dakle, baš kao što dovoljan broj dobro obrazovanih radnika može pomoći gospodarstvu u njegovu rastu, nedovoljan broj može predstavljati usko grlo. Usprkos tome što Indija ima gotovo milijardu stanovnika, nedostaju joj dobro obrazovani ljudi s fakultetskom diplomom, kažu menadžeri u tvrtkama koje se bave informacijskom tehnologijom.

Nacionalna udruga poslodavaca predviđa da će u toj djelatnosti, u kojoj je trenutačno zaposleno oko 350.000 ljudi u Indiji, 2009 već manjkati 206.000 radnika. Nedostatak odgovarajuće obrazovanih ljudi onemogućuje rast, a povećava plaće postojećih radnika.

Da proširimo temu, stanovnici Indije daleko su slabije obrazovani od, recimo, Kine. Prema podacima UNESCO-a samo 61 % odraslih u Indiji zna čitati, a u Kini taj broj prelazi 90 %. Taj jaz je jedan od nekoliko činitelja koji se obično navode kao razlog bržeg gospodarskog rasta Kine od početka devedesetih godina 20. stoljeća.

Prinosi od učenja

Koje su gospodarske koristi od ljudskog kapitala? Njih možemo promatrati na dva načina – sa stajališta pojedinca i sa stajališta nacionalne ekonomije.

Za pojedince gospodarske se koristi od ljudskog kapitala – primjerice, veće zarade – moraju prvo dovesti u ravnotežu s troškovima stjecanja tog kapitala. Oni uključuju novac koji nisu zarađivali dok su se obrazovali kao i troškove samog obrazovanja – razne školarine i drugo. U mnogim

(35)

VRIJEDNOST LJUDI 35

zemljama to nije jeft ino. Obitelji se često moraju žrtvovati kako bi djecu poslale na studij, a oni koji steknu fakultetsku diplomu znaju još godinama nakon što počnu raditi otplaćivati studenske kredite.

“U svim zemljama, ljudi s fakultetskom diplomom zarađuju znatno više od onih sa završenom srednjom ili visokom školom.”

Education at a Glance 2006

Svako ulaganje u obrazovanje obično će se na kraju vratiti. Dapače, nije čak nužno ni završiti fakultet kako bi se uživale gospodarske blagodati od obrazovanja. Primjerice, netko tko je završio četverogodišnju srednju školu (u pravilu onaj tko se prestaje obrazovati u dobi od 18 godina) ima veće izglede dobiti posao od nekog tko je završio neki niži stupanj srednjeg obrazovanja (koji se prestao školovati u dobi od 15 ili 16 godina). Naravno, kod onih koji završe neki viši stupanj obrazovanja od srednjeg još je veća stopa zaposlenosti.

A tu su i primanja. I ovdje ponovno vrijedi isto: što je netko obrazovaniji, ekonomski će bolje proći. To vrijedi za cijelo područje OECD-a. U Norveškoj, primjerice, ljudi s fakultetskom diplomom zarađuju 26 % više od onih koji završe srednju školu, a u Madžarskoj se ta brojka penje na 117 %.

Što predstavljaju te veće zarade? Rječju, produktivnost u stvarnom svijetu. Produktivnost može imati gotovo ocjenjivačko značenje, za kolegu možemo reći da je manje produktivan od drugog kolege, a zapravo je to uljudan način na koji želimo reći da ne radi dovoljno. Ekonomisti se rječju

“produktivnost” služe na prilično drukčiji način.

Da to malo pojednostavimo, produktivnost predstavlja gospodarsku vrijednost onog što proizvede neki radnik (ili komad zemlje ili neki oblik kapitala). Veća produktivnost također potiče gospodarski rast, što nas dovodi do širih gospodarskih koristi povećanja ljudskog kapitala.

Iako ekonomisti već dugo vjeruju da postoji veza između obrazovanja i gospodarskog rasta, nije bilo lako izračunati veličinu tog utjecaja. Ljudski

(36)

.

kapital je, napokon, samo jedan činitelj – ma kako važan on bio – koji utječe na rast. No čini se da se počinje stvarati konsenzus oko toga da je veza između ljudskog kapitala i gospodarskog rasta stvarna i značajna.

To podupiru i neke brojke iz zemalja OECD-a koje pokazuju da bi gospodarski rezultati po glavi stanovnika trebali dugoročno biti 4 % do 6

% bolji, ukoliko prosječno vrijeme koje ljudi provedu školujući se poraste za jednu godinu.

NA ŠKOLOVANJU

Povećanje prosječnog broja godina obrazovanja po odrasloj osobi u Sjedinjenim Državama, Francuskoj, Nizozemskoj i Japanu.

Broj studenata u mnogim se zemljama povećava od 19. stoljeća. UNESCO procjenjuje da je 1900.

u cijelom svijetu bilo 500.000 studenata na sveučilištima. Jedno stoljeće kasnije ta se brojka popela na 100 milijuna.

Izvor: Monitoring the World Economy 1820-1992

Šire koristi

Gospodarski rast samo je dio jednadžbe ljudskog kapitala. Obrazovanje pojedincu donosi i neke druge koristi: izgledno je da će ljudi koji su se više školovali biti spremniji sudjelovati u volonterskim skupinama kao što su ženske udruge ili skupine roditelja i nastavnika. Također je vjerojatnije da će biti bolja zdravlja: manje puše (godina obrazovanja više znači da će prosječna žena dnevno popušiti 1,1 cigaretu manje) te će više vježbati (sa svakom godinom školovanja više, osoba će vježbati 17 minuta dulje).

“Prinose od učenja koji nisu gospodarske naravi, u obliku veće osobne dobrobiti i veće društvene povezanosti, mnogi smatraju jednako važnima kao i utjecaj na zarade na tržištu rada i gospodarski rast.”

Th e Well-being of Nations

1913. 1950. 1973. 1992.

7,9 7,0

5,4 6,4

11,3

9,6 9,1

8,1 14,6

11,7 12,1

10,3 18,0

16,0 14,9

13,3

SAD Francuska Japan Nizozemska

Odabrane zemlje OECD-a

(37)

VRIJEDNOST LJUDI 37

Dobro zdravlje doista se i samo može smatrati dijelom ljudskog kapitala iako je jasno da ljudi ne mogu u njega uvijek ulagati na isti način kao što ulažu u obrazovanje.

KOJI SU IZAZOVI UČENJU?

Obrazovanje se nemilice širi u zemljama OECD-a, a i drugdje, već dulje nego što je većina nas na ovom svijetu. Mnoge, ako ne i većina zemalja članica OECD-a, osiguravaju temeljno osnovnoškolsko obrazovanje svim građanima već barem sto godina, a korijeni široko rasprostranjenog srednjoškolskog obrazovanja sežu do 50 godina unatrag. A od sedamdesetih i osamdesetih godina 20. stoljeća značajno se povećao pristup sveučilištima u većini zemalja OECD-a.

Mnogo je razloga za ovo širenje obrazovanja. Gospodarski gledano, bio je prisutan pristisak da se osigura sve kvalifi ciranija radna snaga kako bi se udovoljilo zahtjevima poslovnog svijeta. U društvenom smislu, promjene u strukturi ekonomija OECD-a smanjile su mladima mogućnosti zapošljavanja u proizvodnji i trgovini. Obrazovanje je donekle omogućilo da se mlade ljude drži podalje od ulice. Bit ćemo manje cinični kažemo li da su društva od davnina prepozavala širu ulogu i koristi obrazovanja.

TKO NE RADI?

Postotak nezaposlenih na svim razinama obrazovanja u zemljama OECD-a

Rizik nezaposlenosti smanjuje se, ponekad drastično, sa stjecanjem višeg stupnja obrazovanja.

U Češkoj 23 % ljudi koji nisu uspjeli završiti srednju školu nije zaposleno u odnosu na svega 2

% ljudi sa završenim fakultetom.

Izvor: Education at a Glance 2006 10.4

3.9

Manje od završene četverogodišnje srednje škole

%

6.2 Završena četverogodišnja srednja škola*

Završen fakultet

*obuhvaća i više strukovne škole

(38)

Obrazovanje pojedince uči kako njihovo društvo funkcionira, ali im i širi vidike te omogućuje da razmišljaju drugačije. Kao što je to jednom napisao pjesnik W. B. Yeats “Obrazovanjem se ne puni vjedro, već se njim pali vatra”.

“Tijekom dva stoljeća od prve industrijske revolucije, sustavi četvorogodišnjeg srednjeg obrazovanja morali su odgovarati na niz promjena u društvu i nacionalnim ekonomijama.”

Completing the Foundation for Lifelong Learning

Kojigod bili razlozi za širenje obrazovanja, na njega se danas u zemljama OECD-a mnogo troši – 6,3 % kombiniranog BDP-a, iako su razlike između zemalja velike. Island troši gotovo 8 % svojeg BDP-a na obrazovanje u usporedbi sa svega nešto više od 3,5 % koliko izdvaja Turska. Također su velike razlike unutar zemalja po tome koliko se troši na djecu na njihovu putu od pješčenika u vrtiću do sveučilišnih predavaonica. Zemlje OECD-a u prosjeku troše 5055 američkih dolara za obrazovanje osnovnoškolca,

MOĆ ZARAĐIVANJA

Kolika su primanja fakultetski obrazovanih u odnosu na one s nižim razinama obrazovanja

Fakultetski obrazovani imaju iznadprosječna primanja. Jednako tako, ljudi sa završenom srednjom školom (koji obično završe školovanje u dobi od oko 18 godina) zarađuju više od onih koji ranije završe školovanje.

Dvogodišnje ili trogodišnje srednje obrazovanje Četverogodišnje srednje obrazovanje

Fakultetsko obrazovanje

Izvor: Education at a Glance 2006 10

20 30 40

%

Mađarska Koreja Švedska Postotak

zarađivanja dva puta veći od prosječnog primanja

(39)

VRIJEDNOST LJUDI 39

6939 za srednjoškolca, a 12.205 za studenta u visokom školstvu, ali i ovdje ti prosjeci prikrivaju vrlo velike razlike među zemljama.

Ljestvica potrošnje suvremenih društava na obrazovanje uvijek potiče vruće debate o tome što bi trebala biti svrha obrazovanja, kako bi ga trebalo fi nancirati te tko bi se njime trebao okoristiti. Ta debata je istovremeno i prirodna i nužna. Kako i što učimo oblikuje svakog od nas kao pojedince te time i društva u kojima živimo. Obrazovanje potiče promjene, a time pak odgovara na društvene, gospodarske i kulturalne promjene. Odluke koje donosimo danas utjecat će na naše živote i živote naše djece u sljedećih nekoliko desetaka godina.

Te odluke bit će osobito važne mladima iz siromašnijih obitelji. S porastom gospodarskih prinosa od obrazovanja, društva će morati postaviti pitanje kako da se pomoću skrbi i obrazovanja svoj djeci pruže resursi potrebni kako bi najviše iskoristili svoje talente i sposobnosti. Društva koja ne uspiju odgovoriti na taj izazov bit će sve više polarizirana te će stvarati zajednice koje su isključene iz gospodarskih i društvenih pogodnosti globalizacije i ekonomije znanja.

Stoga ne iznenađuje činjenica da je obrazovanje ključni dio rada OECD-a. U sljedeća tri poglavlja ove knjige razmotrit ćemo mnoga bitna pitanja o učenju i obrazovanju, kao što su omogućavanje najboljih početnih pozicija djeci i smanjivanje utjecaja siromaštva. U njima ćemo također ispitati neka rješenja koja posebno zanimaju one koji odlučuju o obrazovnoj politici.