90 SPOZNAJE OECD-a: LJUDSKI KAPITAL
UČENJE ZA ŽIVOT 91
dovoljno reći samo to da porade na svojim vještinama. Vlade, poslodavci i sindikati morat će naći načina da im aktivno pomognu nositi se s tim promjenama. Tako je Europi, primjerice, Europska komisija predložila da se osnuje Fond za prilagodbe globalizaciji koji će godišnje pomoći prekvalifi cirati i premjestiti 50.000 radnika na drugo radno mjesto. U Sjedinjenim Državama sličan program, koji postoji još od šezdesetih godina prošlog stoljeća, nije polučio značajnijih rezultata.
Iako možda pojedinci gube radna mjesta uslijed globalizacije, mnogi promatrači vjeruju da slobodna trgovina, ukupno uzevši, ima više prednosti nego mana te da može pridonijeti otvaranju novih radnih mjesta. U najmanju ruku, kažu oni, statistike pokazuju da ne postoji sustavna veza između slobodne trgovine i masovnog gubitka radnih mjesta.
Ironija je u tome što se globalizacija, a ne stvarnost doživljava kao opasnost, a to već samo po sebi uzrokuje probleme. U Sjedinjenim Državama Udruženje za računalne strojeve upozorava kako mladi Amerikanci danas nisu baš skloni studirati informatiku jer su – sasvim pogrešno – uvjereni kako taj studij nema budućnosti u Sjedinjenim Državama. “Srednjoškolci i njihovi roditelji smatraju da je igra završena i da se sva informatička radna mjesta sele u prekomorske zemlje”, rekao je novinaru profesor Bill Patterson, predsjednik Udruge. “Ta je kriva predodžba vrlo proširena.”
92 SPOZNAJE OECD-a: LJUDSKI KAPITAL
prihod najbogatijih 10 % Amerikanaca u razdoblju između 1972. i 2001.
godine porastao za samo 34 % dok je prihod nekolicine na samom vrhu, a koji predstavljaju svega 0,01 % američkog društva, porastao za čak 497 %.
Krugman, a i drugi, zaključuje da bi pojava ove malobrojne, ali izuzetno bogate elite lako mogla dovesti do destabilizacije društva. S druge pak strane, njegovi kritičari tvrde da iako prihodi onih na vrhu doista možda brzo rastu, pojedinci s visokoškolskim obrazovanjem još uvijek imaju razmjerno veće prihode od onih koji se nisu pomakli dalje od srednje škole.
Može li učenje odraslih pomoći onima niže obrazovanima? Da, ali ne uvijek u onolikoj mjeri u kolikoj bismo mi to htjeli. Cjeloživotno obrazovanje pomalo nalikuje izgradnji kuće. Postavimo li dobre temelje, kuća ima izglede da će se održati u godinama koje dolaze. Ako su pak temelji loši, bit će potrebno puno popravaka kako bi se kuća postavila na uistinu čvrste temelje. Pa ipak, potencijalne prednosti učenja odraslih stvarne su i vrijedilo bi ih iskoristiti.
KOJE SU PREPREKE DALJNJEM UČENJU?
Zemlje OECD-a uvelike se razlikuju po broju odraslih koji se obrazuju i usavšavaju za posao koji rade. Svake godine više od 40 % radnika sudjeluje u takvim programima izobrazbe u Danskoj, Švedskoj, Švicarskoj i Sjedinjenim Državama u usporedbi sa svega 10% radnika u Grčkoj, Mađarskoj, Italiji i Španjolskoj.
Ono što je još znakovitije, unutar zemalja OECD-a postoje velike razlike između pojedinaca koji su obuhvaćani programom izobrazbe i onih koji to nisu. Ukratko, stanje je sljedeće: oni koji najviše trebaju daljnje obrazovanje ne dobivaju ga. “Ako si stariji, slabiji su ti izgledi za to nego kad si mlad”, pojašnjava Raymond Torres iz OECD-a. “Ako si manje obrazovan, imaš daleko manje izgleda da ćeš biti uključen u program daljnje izobrazbe nego ako si visoko obrazovan. Ako si na dnu tržišta rada, također su ti slabiji izgledi nego ako si menadžer.”
UČENJE ZA ŽIVOT 93
Prednost mladosti...
Mlađe odrasle osobe više će se obrazovati iz nekoliko razloga. Kao prvo, mnogi među njima još uvijek dovršavaju svoju stručnu izobrazbu. Ukoliko još nisu zasnovali obitelj, vjerojatno će imati više slobodnog vremena i manje radnih i obiteljskih obveza – koje predstavljaju glavnu zapreku za daljnje obrazovanje starijih radnika.
Tu je i još jedan vrlo važan činitelj: kao prvo, mlađe odrasle osobe obično su bolje obrazovane. I općenito, što si bolje obrazovan, veći su ti izgledi da ćeš nastaviti s formalnim učenjem. Rupa u obrazovanju starijih ljudi rezultat je činjenice da su oni u mnogim zemljama OECD-a svoje formalno školovanje završili prije nego što je ovih posljednjih nekoliko desetljeća započelo brzo širenje srednjoškolskog i visokoškolskog obrazovanja. Tako je, primjerice, u Irskoj oko 75 % odraslih mlađih od 34 godine završilo srednjoškolsko obrazovanje u usporedbi s manje od 40
% odraslih u srednjim pedesetim godinama.
Starosna dob također može biti prepreka ukoliko odrasli osjećaju da su naprosto prestari da bi imali koristi od daljnjeg obrazovanja. Takvo
Što je čovjek obrazovaniji, ima veće izglede da će nastavi učiti i kao odrasla osoba.
To znači da razlika u razini obrazovanja zaposlenika s vremenom postaje sve veća.
TKO SE USAVRŠAVA?
Omjer ljudi različitih obrazovnih razina koji se stručno usavršavaju u odrasloj dobi
Omjer u odnosu na ukupno stanovništvo
Postojeće obrazovanje
srednja niska razina visoka
Svatko iz svake kategorije obrazovanja koji prijeđe ovu crtu više se usavršava od prosjeka
Izvor: Beyond Rhetoric: Adult Learning Policies and Practices 3,0
2,5 2,0 1,5
0,5 0
Kanada Finska Španjolska Švicarska Velika Britanija 1,0
Odabrane zemlje OECD-a
94 SPOZNAJE OECD-a: LJUDSKI KAPITAL
shvaćanje katkada dijele i poslodavci, a ono se zaista temelji na gruboj ekonomskoj stvaranosti. U usporedbi s nekim tko se približava mirovini, neka mlađa osoba – ili njezin poslodavac – pred sobom ima mnogo više vremena u kojem će moći zaraditi i povratiti novac uložen u svoje obrazovanje.
... i osoba na višim položajima
Staž u tvrtki također ima važnu ulogu kada se odlučuje tko su kandidati za usavršavanje: što je netko na višem položaju u organizaciji, to ima više izgleda da bude uključen u program obrazovanja. Iz perspektive poslodavca, to ima smisla. Kada je riječ o rukovodećem osoblju, oni usavršavanje doživljavaju kao investiciju koja će se isplatiti kroz porast produktivnosti i stručnog znanja. Kada se pak radi o manje kvalifi ciranim radnicima, tvrtke daljnje obrazovanje svojih zaposlenika uglavnom doživljavaju kao trošak. Menadžeri često misle da ti zaposlenici ne trebaju puno znanja kako bi obavljali svoje poslove, a uz to vjerojatno neće raditi dovoljno dugo da mogu povratiti sredstva uložena u njihovo usavršavanje.
Isto tako, manje je vjerojatno da će nekvalifi cirani radnici tražiti daljnje obrazovanje. Razlog za to možda se jednim dijelom krije u činjenici što ti radnici nisu svjesni moguće fi nancijske prednosti učenja u odrasloj dobi.
Zbog toga se nisko kvalifi cirani radnici često nađu uhvaćeni u zamku koju su si jednim dijelom i sami postavili. Oni u svojoj tvrtki mogu napredovati samo ako se usavršavaju, ali zbog nedostatka obrazovanja u startu njihovi poslodavci neće biti dovoljno motivirani da im osiguraju usavršavanje.
Što bi, dakle, trebalo učiniti da se ovi radnici izvuku iz zamke u koju su ulovljeni?
KAKO UKLONITI PREPREKE UČENJU?
Osmišljajući detektivske priče, pisci imaju na umu tri stvari: motiv, sredstvo i priliku. Ne bi bilo loše da od toga krenemo tražiti odgovor na pitanje zašto se više ljudi ne odlučuje za učenje u odrasloj dobi.
UČENJE ZA ŽIVOT 95
.
Dakle, koji je motiv, sredstvo i prilika kada je riječ o cjeloživotnom obrazovanju? Motiv je sve ono zbog čega odrasli žele nastaviti učiti i sve ono čime im se može povećati motivacija. Zatim, tu je sredstvo - novac, ili onaj tko plaća za učenje odraslih. Konačno, tu je i prilika: kako učenje približiti odraslima?
Motivacija: poticanje odraslih na učenje
Nitko nije motiviran platiti za obrazovanje ako ne vjeruje da će mu se to isplatiti. Vlade su zainteresirane za obrazovanje kako bi dale poticaj zalihama ljudskog kapitala; tvrtke žele veću produktivnost; zaposlenici žele veću plaću i bolje izglede za promaknuće na poslu. Ti ciljevi nisu nepomirljivi. Naime, uspješnim obrazovanjem obično se uspijevaju postići svi ti ciljevi.
Ali izobrazba može imati neželjene posljedice koje umanuju motivaciju.
Primjerice, tvrtke su često izložene većem riziku da izgube djelatnike koji su stekli naobrazbu i spoznali da je napuštanje postojećeg i nalaženje novog posla jedini način da svoja novostečena znanja i kompetencije pretvore u višu plaću. Unatoč tim nedostacima, tvrtke i dalje vide smisao
Izvor: Promoting Adult Learning
ZAŠTO SE STRUČNO NE USAVRŠAVAMO?
Postotak odraslih koji navode konkretne prepreke daljnjem stručnom obrazovanju Austrija Španjolska Velika Britanija
Nema ih Vrijeme
Posao Osjećaj da
su pr estari
Mnogi odrasli se ne zanimaju za nastavak obrazovanja. Oni koji se zanimaju misle da to ne mogu. Pritom navode razloge kao što su posao, obiteljske obveze ili osjećaj da su prestari.
Obit elj
Navedene prepreke: 2003.
40 30 20 10
96 SPOZNAJE OECD-a: LJUDSKI KAPITAL
u osposobljavanju djelatnika ukoliko se time povećava produktivnost i profi t, ali i plaća zaposlenicima.
Međutim, katkad je teško svladati otpor radnika prema učenju. Ukoliko radnici jasno ne vide potencijalnu korist od izobrazbe, jednostavno se neće htjeti s time gnjaviti. Po mišljenju mnogih ljudi svako je daljnje obrazovanje tlaka, naročito ako zadire u njihovo slobodno vrijeme koje bi mogli provesti u obitelji ili druženju.
“Pojedinci obično postupaju racionalno i spremni su fi nancirati daljnje obrazovanje kada očekuju čiste prinose...”
Promoting Adult Learning
Tu su i neke druge prepreke. Sve one koji budućeg poslodavca teško mogu uvjeriti u kvalitetu svojih postojećih sposobnosti i dosadašnjih postignuća – a to je njihov ljudski kapital – lako je razuvjeriti i odvratiti od nauma da i dalje razvijaju te svoje sposobnosti. U skladu s time, ukoliko kvalifi kacije koje se određenim obrazovanjem stječu nisu opće poznate i prihvaćene, sasvim je razumljivo da radnici baš i neće izgarati od želje da ih steknu.
Vlade mogu utjecati na to da se ljudima priznaju dosadašnja postignuća u učenju kroz nacionalne kvalifi kacijske sustave. Ti su sustavi često veoma važni za niže obrazovane radnike koji uglavnom uče na neformalan način.
Ta vrsta učenja najčešće nije predstavljena u obliku pisanih kvalifi kacija – sjetimo se onoga što zovemo “trikovi zanata” koji se mogu naći u svakoj profesiji od vodoinstalatera pa do soft verskog inženjera. Te sposobnosti mogu biti vrijedne same po sebi, ali bi isto tako lijepo bilo da ih se prizna.
Pristupi su veoma različiti, ali u mnogim nacionalnim kvalifi kacijskim sustavima od ljudi se ne traži da završe točno određeni tečaj, čime se uklanja glavna psihološka barijera za sudjelovanje. Od njih se samo traži da na testiranju pokažu da imaju potrebne vještine i znanja.
UČENJE ZA ŽIVOT 97
“Kada se nađu u situaciji da moraju u praksi primijeniti ono što su naučili, pojedinci se često ne snalaze i ne umiju izvući korist iz onoga što su uložili u svoje obrazovanje...”
Beyond Rhetoric: Adult Learning Policies and Practices
Ukoliko pojedinac ima dvojbi glede koristi od svojeg obrazovanja, to također umanjuje njegovu motivaciju. Učenje u odrasloj dobi vrlo je atraktivno velikom broju sumnjivih davalaca obrazovnih usluga (institucija koje se bave izobrazbom odraslih) pa se čak i diplome nekih renomiranih sveučilišta o završenom učenju na daljinu ponekad sasvim neopravdano smatraju drugorazrednim kvalifi kacijama.
Mnoge zemlje OECD-a imaju agencije za nadziranje kvalitete programa koje nude privatnici. Ali možda bi na stvari trebalo gledati iz jedne šire perspektive kako bi se stvorilo pravo tržište za obrazovanje odraslih. Za to će biti potrebno nadzirati davatelje takvih usluga, ali će isto tako biti potrebno da i vlada poduzme odgovarajuće mjere protiv onih centara za obrazovanje koji ne udovoljavaju nacionalnim standardima. Takav bi sustav, s jedne strane, mogao poticati odrasle da traže samo priznate programe, a s druge pak, privatne davatelje usluga da nude samo visoko kvalitetno obrazovanje.
Sredstva: tko plaća obrazovanje odraslih?
Kada se ukaže potreba za obrazovanjem kod kvalificiranih radnika njoj udovoljava ili tvrtka ili pojedinac. Veća je vjerojatnost da će vlada intervenirati kada je riječ o obrazovanju niskokvalifi ciranih djelatnika.
Na ulogu vlade možemo gledati s dva stajališta – sa stajališta tvrtke i sa stajališta pojedinca.
Tvrtka: porezne olakšice vrlo su važno sredstvo kojim se vlada služi kako bi tvrtke potaknula na obrazovanje svojeg osoblja. Iako je teško dobro osmisliti porezne olakšice, vladama se taj način jako sviđa jer se koriste postojećim poreznim sustavom i daju poticaj tvrtkama da ulažu u
98 SPOZNAJE OECD-a: LJUDSKI KAPITAL
10 20 30 40 50 60 70 80 90
%
obrazovanje svojeg vlastitog osoblja umjesto da ga preotimaju od drugih tvrtki; općenito, na taj se način jača ljudski kapital radne snage određene zemlje. Tvrtkama su porezne olakšice drage jer, za razliku od izravnih državnih subvencija, na taj način menadžeri imaju slobodnije ruke prilikom odlučivanja o tome kome će omogućiti daljnje obrazovanje, a kome ne.
Mnogi odrasli ne žele nastaviti obrazovanje. Drugi bi pak htjeli, ali osjećaju da ne mogu. Među razlozima zbog kojih ne mogu navode posao, obiteljske obveze ili naprosto to što se osjećaju prestarima.
Ali, ima i jedan nedostatak. Budući da imaju slobodne ruke, tvrtke daljnje obrazovanje nude menadžerskom osoblju, što pokazuje da je promašena svrha radi koje su i bile uvedene porezne povlastice, a to je poticanje obrazovanja većeg broja ljudi. Tu su i neki drugi nedostaci.
Primjerice, bez obzira na to postoje li porezne olakšice ili ne, tvrtke imaju obvezu usavršavati svoje osoblje. Nuđenje poreznih povlastica može značiti da porezni obveznici subvencioniraju neku tvrtku koja bi ionako svojem osoblju nudila obrazovanje, a ta je pojava poznata pod nazivom mrtvi teret oporezivanja.
SAD
TKO PLAĆA STRUČNO USAVRŠAVANJE?
Postotak formalnog obrazovanja kojeg plaćaju poslodavci
Izvor: Employment Outlook 2003 Švicarsk
a Irsk
a Belg
ija Dansk
a Nor
vešk a
Poslodavci fi nanciraju najveći dio obrazovanja iako zahvaljujući tome radnici stječu znanja, umijeća i sposobnosti koje bi mogle biti od koristi i drugim tvrtkama. Potencijalno, veće su šanse da će druge tvrtke željeti
‘preoteti’ sposobnijeg djelatnika.
Odabrane zemlje OECD-a
UČENJE ZA ŽIVOT 99
Poreznim olakšicama osigurava se novac koje tvrtke troše na obrazovanje djelatnika, ali jednako tako vlade mogu uzimati novac od tvrtki. Tako u Španjolskoj, primjerice, tvrtke plaćaju porez na plaće od 0,6 % za fi nanciranje izobrazbe. Zbog činjenice da država ubire taj porez, ponekad je lakše postići da se usavršavanja domognu manje obrazovani djelatnici.
Pojedinac: Mnoge su Zemlje OECD-a prihvatile fi lozofi ju po kojoj se od svih partnera – vlade, posebice poslodavca i zaposlenika – traži da sudjeluju u fi nanciranju obrazovanja odraslih, a ta je strategija poznata kao sufi nanciranje. Cilj je svakomu omogućiti da fi nancijski sudjeluje u procesu i predočiti mu kako će od toga vrlo vjerojatno imati koristi i tvrtka i zaposlenik.
Postoji više načina sufi nanciranja. Primjerice, vlade subvencioniraju studijski dopust radnika, čime mnoge ljude rješavaju glavnog troška obrazovanja izvan tvrtke, a to je, naime potreba za uzimanjem dopusta. U Francuskoj radnici svake godine mogu skupiti do 20 plaćenih sati i ostaviti ih za daljnje obrazovanje. Vlade također mogu ponuditi i izravniju pomoć u obliku kredita za školovanje iako povrat novca nije uvijek lagan.
Nekoliko zemalja, primjerice, Kanada, Nizozemska i Velika Britanija eksperimentirale su s individualnim računima za učenje, čime se nisko kvalifi cirane radnike nastojalo poticati da štede novac za školovanje.
Taj novac ne podliježe oporezivanju, a k tomu i vlada i poslodavci daju određeni doprinos. U Kanadi pilot program Learn-Save System (sustav štednje za učenje) uplaćuje tri dolara na svaki dolar koji vlasnik računa uštedi.
Ali tu se katkad znaju pojaviti problemi. Velika je Britanija već nakon prve godine obustavila svoj program zbog prevara i otvaranja fi ktivnih računa. Budući da tim programom nisu bili obuhvaćeni samo niskokvalifi cirani radnici, mnogi su vlasnici takvih računa trošili novac na obrazovanje koje su i inače planirali, što je još jedan primjer mrtvog tereta oporezivanja.
100 SPOZNAJE OECD-a: LJUDSKI KAPITAL
Davanje prilike za učenje
Prvi korak prema učenju obično je najteži, naročito odaslima koji još trebaju proći osnove obrazovanja. Svi oni koji su se u školi mučili vjerojatno imaju loše iskustvo u razredu dok oni koji su imali problema s čitanjem često nemaju dovoljno samopoštovanja, što je posljedica činjenice da se i dandanas nepismenost smatra sramotom. Zapravo, njihovi su problemi često posljedica disleksije, a to je poremećaj čija su obilježja problemi s čitanjem i sricanjem, a poznato je da su ga imali mnogi slavni ljudi, primjerice, Th omas Edison i Pablo Picasso.
Za odrasle učenike prvi je kontakt najvažniji. Potrebna im je lako dostupna pomoć, a uz to vole osjećaj da se drugi prema njima odnose s poštovanjem. U mnogim zemljama OECD-a danas se osnivaju centri za davanje kompletne usluge na jednom mjestu (“one-stop shops”), koji pomažu odraslima u traženju posla i obrazovanju. Zadaća je tih centara pomoći odraslima da prepoznaju svoje potrebe za obrazovanjem i usmjeritit ih na prava mjesta gdje će im se potrebna pomoć i pružiti, a da pri tome ne moraju tražiti pomoć raznih vladinih agencija i obrazovnih institucija.
Jednom kada odrasli učine prvi korak, važno je da se uvažava njihovo dostojanstvo. Niti jednoj odrasloj osobi nije drago da se s njom postupa kao s djetetom niti se želi osjećati kao da je ponovno vraćena u školu. Stoga se neformalan pristup, bilo da se radi o načinu poučavanja ili o mjestu na kojemu se ona održava, često pokazuje korisnim. Olakšavanje obrazovanja odraslima na način da uče samo nekoliko sati tjedno uspješan je pristup, a dobro je i iskoristiti obiteljsku potporu koju imaju. U Sjedinjenim Državama u programu Family Literacy (program opismenjavanja obitelji) roditelji i djeca uče na istom mjestu, što se pokazalo osobito korisnim kod useljeničkih obitelji koje pokušavaju naučiti jezik zemlje u koju su došli.
UČENJE ZA ŽIVOT 101
“...Uspješnim se pokazao pristup po kojem se odrasle učenike što je više moguće odmiče od školskog modela te im se što češće kombiniraju različite metode i ciljevi učenja.”
Promoting Adult Learning
Budući da je vrijeme problem, za odrasle polaznike bolji su sustavi koji im omogućavaju da sebi prilagode dinamiku učenja te da testove i ispite polažu kada im to odgovara. U Sjedinjenim Državama Služba za razvoj općeg obrazovanja (Genaral Educational Development Service), koja već odavna postoji, upravlja s više od 3000 centara koji nude testiranje, ali ne i obrazovanje. Pojedinci polažu ispite iz pet glavnih predmeta i ako polože, dobiju diplomu koja odgovara svjedodžbi o završenoj srednjoj školi. U SAD-u svaka sedma srednjoškolska svjedodžba dobije se na taj način.
U Koreji, gdje tržište rada stavlja veliki naglasak na formalnu kvalifikaciju, Sustav banke bodova (Credit Bank System) pojedincu omogućava da sakuplja bodove s područja obrazovanja tijekom nekoliko godina u nizu različitih sveučilišta i svih ostalih obrazovnih institucija. Taj je sustav pokrenut 1998. godine, a već je u prvih nekoliko godina 25.000 ljudi na taj način steklo kvalifi kacije.
Ovakvi pristupi ljudima omogućavaju da razvijaju svoj ljudski kapital tijekom cijelog života, od najranijih godina i prije nego što započnu s formalnim školovanjem, preko obveznog školovanja i fakultetskog obrazovanja, pa sve do odrasle dobi. To povećanje ljudskog kapitala često donosi čistu ekonomsku dobit, ali kao što ćemo vidjeti u sljedećem poglavlju, ljudski kapital ima veze s nečim mnogo važnijim od same plaće.
Među prednosti koje ga prate ubrajamo bolje zdravlje ljudi, a potencijalno čak i zdravija društva.
102 SPOZNAJE OECD-a: LJUDSKI KAPITAL
OSTALA LITERATURA IZ OECD-a
• Live Longer, Work Longer (Živi duže, radi duže) (2005)
U doba ubrzanog starenja stanovništva, mnoge su se socijalne politike i politike zapošljavanja, te običaji i stavovi koji destimuliraju rad u starijoj dobi, pokazali zastarjelima te im je potreban generalni remont. Zbog njih radnici u poodmakloj dobi nemaju mogućnost izbora kada i kako se povući u mirovinu.
I ne samo to, to je i skupo fi nancijsko opterećenje za tvrtke, gospodarstvo zemlje i čitavo društvo. Ukoliko se ništa ne poduzme u smislu boljih izgleda za zapošljavanje starijih radnika, u sljedećih pedesetak godina udvostručit će se broj umirovljenika po svakom radniku. Potaknuti otkrićima do kojih se došlo u 21 zemlji, knjiga Live Longer, Work Longer osmišlja novu politiku i praksu zapošljavanja koja će biti sklonija starijim ljudima.
• Beyond Rhetoric: Adult Learning Policies and Practices (2003) (Više od retorike: politika i praksa učenja u odrasloj dobi)
Odrasli bi se mogli zapitati čemu uopće nastavljati učenje. Činjenica je da sve veći i drukčiji zahtjevi društava koja se temelje na znanju, nedostatak vještina, sve veća važnost sudjelovanja u civilnim poslovima i potreba za društvenom povezanošću neprestano potiču potrebu za podizanjem razine znanja, umijeća i sposobnosti. Pa ipak, oni kojima je znanje najpotrebnije često ponajmanje sudjeluju u programu obrazovanja za odrasle. Knjiga Beyond Rhetoric ima za cilj prepoznati što je to djelotvorno u obrazovnoj politici i praksi kada je riječ o učenju odraslih. U njoj se nastoji defi nirati osobine poželjnog sustava za učenje odraslih, a riječ je i o tome kako odrasle motivirati za učenje te o metodama pružanja odgovarajućih usluga.
• Co-financing Lifelong Learning: Towards a Systemic Approach (2004) (Sufi nanciranje cjeloživotnog učenja: prema sustavnom pristupu)
Cjeloživotno učenje još uvijek nije svima dostupno jednim dijelom i zbog toga što su naša društva na učenje navikla gledati kao na nešto za mlade i nešto što podupire država. Postoje također i duboko ukorijenjene institucionalne predrasude kao i predrasude povezane s određenim politikama koje predstavljaju prepreku ulaganju u ljudski kapital. Ali neki znakovi upućuju na to da se u posljednjih nekoliko godina stvari kreću na bolje, a jedan od njih su i inicijative zahvaljujući kojima se privatnim i javnim subjektima