40 SPOZNAJE OECD-a: LJUDSKI KAPITAL
• The Sources of Growth in OECD Countries (2003) (Izvori gospodarskog rasta u zemljama OECD-a)
Obrasci gospodarskog rasta u devedesetim godinama 20. stoljeća i u ovom desetljeću naglavce su okrenuli postojeće spoznaje. U razdoblju nakon Drugoga svjetskog rata siromašnije zemlje OECD-a uglavnom su se brže razvijale od bogatijih.
Devedesetih godina prošlog stoljeća taj je obrazac prestao vrijediti. Uočeno je da Sjedinjene Države još više odmiču od druge polovice devedesetih naovamo.
Zašto se gospodarski rast tako jako razlikovao u zemljama OECD-a? Koliko je za to zaslužna nova tehnologija te istraživanje i razvoj? Koliko je u svemu tome važno obrazovanje? Imaju li nezaposlenost, fl eksibilnost tržišta rada te konkurentnost tržišta proizvoda značajan utjecaj? Ova publikacija pruža sveobuhvatan pregled tih pitanja i novih spoznaja o tome što pokreće gospodarski rast u zemljama OECD-a. Nadograđuje se na raniju publikaciju OECD-ova projekta o gospodarskom rastu, The New Economy: Beyong the Hype (2001) (Nova ekonomija: više od
“šminke”)
• The Creative Society of the 21st Century (2000) (Kreativno društvo 21. stoljeća) Kako se može iskoristiti sve veća društvena različitost kako bi se društva učinila kreativnijima? Tri su snažne sile koje istovremeno oblikuju društvene temelje budućnosti: duboko usađane promjene u gospodarskim sustavima, brzo globalno povezivanje i sve veća društvena različitost. Postavlja se pitanje hoće li se to troje konstruktivno združiti te dovesti do društvenog napretka ili do nekog drugog, mračnijeg scenarija. Znači li sve veća različitost, koja je sama za sebe pohvalna, da idemo u smjeru većih globalnih i nacionalnih nejednakosti? Hoće li pristup i primjena novih znanja i naprednih tehnologija ublažiti ili povećati te različitosti?
Koje politike mogu pridonijeti tome da sve veća diferencijacija unutar i između društava potakne kreativnost, a ne napetosti? Ova publikacija postavlja neka teška pitanje te preispituje mogućnosti donošenja politika koje bismo trebali iskoristiti želimo li poduprijeti održive društvene temelje za 21. stoljeće.
• The World Economy: A Millennial Perspective, by Angus Maddison (2004) (Svjetsko gospodarstvo: milenijski pogled, napisao Angus Maddison)
Angus Maddison daje sveobuhvatno viđanje globalnog gospodarskog rasta od 1000. godine. U tom se razdoblju broj stanovnika povećao 22 puta, BDP po glavi stanovnika povećao se 13 puta, a svjetski BDP gotovo 300 puta. Najveći je porast zabilježen u danas najbogatijim zemljama (Zapadna Europa, Sjeverna
VRIJEDNOST LJUDI 41
Amerika, Australija-Azija i Japan). Jaz između vodeće svjetske sile, Sjedinjenih Država, i najsiromašnije regije, Afrike, danas je veličine 20 : 1. Godine 1000.
danas bogate zemlje bile su siromašnije od Azije i Afrike. Ova publikacija ima nekoliko ciljeva. Prvi je pionirsko nastojanje da se brojčano izraze gospodarski rezultati nacija kroz jedno vrlo dugo razdoblje. Drugi je prepoznati sile koje objašnjavaju uspješnost bogatih zemalja te istražiti prepreke koje priječe napredak u regijama koje zaostaju. Treći je pomno ispitati interakciju između bogatih i ostalih kako bi se ocijenilo koliko je taj odnos bio ekploatatorski.
U poglavlju se spominju i sljedeće publikacije:
• Education at a Glance – OECD Indicators 2006 Edition (Letimični pogled na obrazovanje – OECD-ovi pokazatelji, izdanje 2006)
• The Well-being of Nations: The Role of Human and Social Capital (2001) (Blagostanje naroda: uloga ljudskog i društvenog kapitala)
• Completing the Foundation for Lifelong Learnig: An OECD Survey of Upper Secondary Schools (2004) (Dovršavanje temelja za cjeloživotno učenje: Anketa OECD-a o višim srednjim školama)
Treće poglavlje
Prvi koraci
Podizanje djece nekad je poglavito bila briga obitelji i njiho-vih susjeda. Kako je danas sve veći broj žena zaposleno, način na koji skrbimo za malu djecu postaje pitanje od osobita jav-nog interesa. Dobro osmišljene politike mogu snažno podržati djecu u njihovim prvim koracima ulaska u vanjski svijet.
Uvod
U meksičkom selu San Nicolás de los Ranchos, mjesna je krojačica primijetila promjenu u svojem poslu. Do nedavno, Beatriz Tlatenco Sandre većinom je šivala mrtvačke pokrove za djecu. “Dotjerivala sam djecu koja su umrla, oblačila u iste halje kakve su nosili sveci koje bi odabrali njihovi roditelji”, rekla je reporteru. Prema meksičkoj tradiciji, oblačenje mrtve djece tako da izgledaju kao sveci štiti ih u zagrobnom životu.
Ovih dana Beatriz i dalje oblači djecu, ali je mnogo više njih živo i zdravo. To je velikim dijelom zato, kaže ona, jer je selo ušlo u program posebne državne pomoći, Oportunidades, kojem je cilj pomoći vrlo siromašnim obiteljima.
Obitelji ne dobivaju jako mnogo, ali to je dovoljno za promjene u životima djece. Također pomaže i to da se novac daju uz stroge uvjete.
Primjerice, od Beatriz se zahtijeva da djecu redovito vodi u posjet domu
44 SPOZNAJE OECD-a: LJUDSKI KAPITAL
zdravlja te jednom mjesečno mora ići na predavanja o zdravlju. “Moramo ići na predavanja”, objašnjava ona, “inače će nas ukoriti!” A tako dugo dok njezina djeca idu u školu dobiva i pomoć oko troškova obrazovanja.
Programi kao što je Oportunidades usmjereni su na obrazovanje i zdravlje djece iz ovog jednostavnog razloga: prve godine života bitne su za ljudski razvoj te se tada polažu temelji naše sposobnosti da razvijamo svoj ljudski kapital. To je toliko očito da se jedva čini vrijednim spominjanja.
Pa ipak, u cijelom svijetu nesposobnost i siromašno znače da mnoga djeca nikad ne izgrade te životno važne temelje.
Što društva mogu učiniti kako bi to osigurala? U ovom ćemo poglavlju proučiti prve djetetove godine te kako ono može izgraditi temelje za daljnji razvoj. Prvo ćemo razmotriti probleme s kojima se danas suočavaju djeca i njihove obitelji, osobito potrebe da se pobrinemo da djeca dobiju odgovarajuću skrb u obiteljima u kojima oba roditelja rade.
Zatim ćemo razmotriti ulogu vladinih politika u oblikovanju načina na koje danas skrbimo za djecu te ćemo na kraju vidjeti što djeca mogu dobiti od dobro planiranog predškolskog odgoja.
S KOJIM SE IZAZOVIMA SUOČAVAJU DJECA I OBITELJI?
Djeca počinju razvijati svoj ljudski potencijal mnogo prije nego što krenu u školu. Kao što svaki roditelj zna , dojenčad i mala djeca stalno uče – stječu vještine i sposobnosti kao što su hodanje, govor i sposobnost interakcije s drugim ljudima. Manje je očito to da ona također razvijaju važne spoznaje o sebi i svojem odnosu prema svijetu kao i osobine kao što su samopouzdanje, koje će biti važne do kraja njihova života.
Izuzevši bolest ili invalidnost, sva djeca prolaze kroz te procese, ali ne uvijek na isti način. Vanjski činitelji, primjerice, siromaštvo, mogu imati velik utjecaj na razvoj djece. To zabrinjava jer je sve više siromašne djece u razvijenom svijetu.
U zemljama OECD-a djeca imaju veće izglede biti siromašna nego bilo koji drugi segment društva. Oko 12 % djece u zemljama OECD-a pala su ispod praga siromaštva na početku ovog desetljeća, što je mali porast
PRVI KORACI 45
u odnosu na devedesete godine prošlog stoljeća. Međutim, postoje velike razlike među zemljama. U nordijskim zemljama svega oko jedno dijete na dvedeset petero djece svrstano je među siromašne, a u Sjedinjenim Državama, Meksiku i Turskoj taj je odnos više od jednog djeteta na petero djece.
Siromaštvo u najranijoj dobi pogađa djecu cijeli njihov život te stalno ograničava njihove mogućnosti da razviju svoje talente i sposobnosti. Djeca iz siromašnih obitelji imaju slabije izglede završiti srednju školu, a još mnogo slabije otići na fakultet. U Francuskoj, primjerice, više od troje tinejdžera od pet iz 20 % najsiromašnijih obitelji moraju ponavljati barem jedan razred. Ta je brojka kod 20 % djece iz najbogatijih obitelji manja od jedan naprama pet.
“...nerješavanje pitanja siromaštva s kojim su suočeni milijuni obitelji i njihove djece nije samo društveno ukoriljivo; to će uvelike otežati i našu sposobnost da održimo gospodarski rast u godinama koje slijede”.
Extending Opportunities ULAGANJE ZA ŽIVOT
Stope prinosa za ulaganje u ljudski kapital u različitim razdobljima života
Predškolski programi
Školovanje
Izobrazba na poslu Radoblje
prije
škole Školsko
razdoblje Razdoblje poslije škole
Izvor: Starting Strong II
Nobelovac James Heckman tvrdi da novac utrošen na predškolce donosi prinose koji se ne mogu mjeriti s onima u bilo kojeg drugom životnom razdoblju.
Zašto? Prvo, što se ranije obrazujemo, imat ćemo više vremena zaraditi prinos na ulaganja.
Drugo, kad rano
počnemo učiti lakše nam je nastaviti učiti tijekom cijela života, čime se povećava ljudski kapital, a time i prihodi.
r Oportunitetni
troškovi
0 Dob
46 SPOZNAJE OECD-a: LJUDSKI KAPITAL
Ulaganje u djecu
Ulaganje u zdravlje i učenje djece – u njihov ljudski kapital – donosi doživotne koristi iz mnogo razloga. Prvo, djeca posjeduju jedinstvene sposobnosti za učenje u prvim godinama života. Do druge godine života, primjerice, većina djece već je naučila osnove jezika. Svatko tko je ikad pokušao naučiti jezik u odrasloj dobi znat će koliko je veliko to postignuće.
Mala djeca također imaju mogućnost razvijati ključne socijalne vještine, a vještine koje se rano nauče ostaju im do kraja života.
Rano ulaganje u djecu može biti i ekonomski opravdano. Nobelovac James Heckmat tvrdi da ulaganje u učenje u ranom djetinjstvu donosi veće prinose od ulaganja u bilo kojem drugom razdoblju u životu. Tu su i društvene koristi. Jedno američko istraživanje pokazalo je da je davanje posebne potpore djeci mlađoj od pet godina iz siromašnih obitelji smanjilo broj kaznenih djela za čak 70 % kad su djeca navršila petnaest ili šesnaest godina.
Unatoč tim prednostima, vlade ne ulažu uvijek u dječju skrb i obrazovanje onoliko koliko bi trebale. Ipak, nema sumnje da su sve više uključene u skrb i odgoja i obrazovanje male djece, što je danas vrlo značajno pitanje od javnog interesa. Zašto? Najviše zato što sve više žena radi, a time se društvima postavlja pitanje: tko će se brinuti o djeci?
“Obrazovanje i skrb male djece premješta se iz privatne u javnu domenu, a velika se pažnja poklanja komplementarnim ulogama obitelji i ustanova za odgoj i obrazovanje te skrb djece u ranom djetinjstvu...”
Starting Strong I
Zaposlene majke
U mnogim zemljama, od šezdesetih godina dvadesetog stoljeća žene igraju sve važniju ulogu u radnoj snazi. Taj se trend nastavio i posljednih desetak godina, s time da su u nekim zemljama OECD-a žene napravile
PRVI KORACI 47
velik napredak u tom smislu. U Španjolskoj, primjerice, 1994. manje od trećine žena bilo je zaposleno, a do 2004. broj zaposlenih žena dostigao je gotovo polovicu.
Najveći podstrek za ovu promjenu prvotno je došao od samih žena, koje su često morale svladati priličan otpor zamisli da rade puno radno vrijeme. Danas vlade u mnogim zemljama često aktivno potiču žene da se zaposle. Razlozi za to su različiti. Na jednoj razini, to je pokušaj da se osigura ravnopravnost između muškaraca i žena. Manje je očita činjenica da će se zapošljavanjem žena olakšati rješavanje širokog raspona društvenih i gospodarskih pitanja. Uzmimo, primjerice, pitanje siromašne djece.
Djeca i siromaštvo
Djeca u obiteljima u kojima radi samo jedan roditelj imaju gotovo tri puta veće izglede za siromaštvo od djece koja žive u obiteljima u kojima rade oba roditelja, a problem je još veći u obiteljima s jednim roditeljem koji ne radi. To je jedan od razloga zašto su se neke vlade, naročito u
Izvor: OECD Factbook 2006 StatLink: http://dx.doi.org/10.1787/180707813562 ZAPOSLENE ŽENE
Postotak radno sposobnih žena koje su zaposlene
Sve se više žena zapošljava, ali ukupno je daleko manje žena koje rade nego li muškaraca.
U svim zemljama OECD-a zaposleno je oko 56 % žena u usporedbi sa 75 % muškaraca.
% 53
2004.
1994.
56
75 79
56 63
5757 32
49 OECD ukupno
Island
Australija Japan
Španjolsk a
Mađarska 2004.
Koreja i Švedska 2003.
48 SPOZNAJE OECD-a: LJUDSKI KAPITAL
zemljama s engleskoga govornog područja, usmjerile na zapošljavanje roditelja, osobito samohranih.
U prosjeku, ukoliko se stopa zaposlenosti majki u zemlji podigne za 12 %, stopa siromaštva među djecom past će za 10 % (iako postoje velike razlike između zemalja). Zaposlenost daje i veći osjećaj pripadnosti društvu, što obiteljima može donijeti neke društvene koristi. Jednako tako, smanjenje siromaštva u najranijoj dječjoj dobi pomaže djeci razvijati svoj ljudski potencijal kroz cijeli život.
“Rad daje pojedincima ne samo fi nancijsku sigurnost, nego i osjećaj identiteta, pripadanja i samopoštovanja.”
Extending Opportunities
Radom se očito ne mogu riješiti svi problemi obitelji s dna društvene ljestvice. U nekim je zemljama, primjerice Sjedinjenim Državama, prilično velik broj siromašne djece – iznad 20 % – čak i uz velik broj zaposlenih samohranih roditelja. Za to postoji niz razloga, ali je jedan od najvažnijih sljedeće: većina samohranih roditelja su žene, a žene češće od muškaraca rade honorarno ili u smjenama. Takvi se poslovi često ne plaćaju dobro te uz to često ne nude mirovinsko ili zdravstveno osiguranje, pa zaposleni nisu motivirani da zadrže te poslove.
Kako bi pomogle ljudima s niskim primanjima, mnoge zemlje od poslodavaca zahtijevaju plaćanje minimalne plaće (oni koji rade za minimalnu plaću često još primaju i državnu potporu). No česta su neslaganja oko toga koliko bi visoke – ili niske – trebale biti takve plaće.
Ako su previsoke, poslodavci mogu reći da im ne preostaje drugo nego da zaposle manje ljudi; ako su preniske, sindikati mogu reći da se radnike iskorištava. Uspostaviti pravu ravnotežu bitno je kako bi se zaposlilo više samohranih roditelja.
PRVI KORACI 49
Proširenje radne snage
Još je jedan činitelj koji vlade potiče da uključuju žene u radnu snagu:
demografski. Zanimljiva je činjenica da se u nekim zemljama, usprkos udvostručavanju broja ljudi u svijetu od početka šezdesetih godina 20.
stoljeća, broj stanovnika stvarno smanjuje ili će to uskoro biti slučaj.
U većini razvijenih zemalja žene rađaju sve manje djece. Kako bi se održao broj stanovnika u nekoj zemlji, svaka bi žena trebala u prosjeku roditi 2,1 dijete, a to je broj koji nazivamo nadomjesnom stopom (replacement rate). Od sedamdesetih godina prošlog stoljeća u mnogim je razvijenim zemljama broj djece pao ispod te stope. U Austriji, Njemačkoj, Italiji i Koreji, primjerice, žene u prosjeku rađaju samo 1,3 djece. (Zabrinut niskom stopom nataliteta u svojoj zemlji, australski ministar fi nancija građane je nagovarao da “rode jedno dijete za oca, jedno za majku, a jedno za domovinu”.)
U međuvremenu dok je natalitet padao, sve više nas dulje živi, najviše zahvaljujući boljoj zdravstvenoj skrbi. To mijenja ravnotežu između broja mladih i starih u stanovništvu mnogih zemalja, ponekad čak prilično
Izvor: Society at a Glance 2005
POROĐAJNA DEPRESIJA
Stope plodnosti pale su u većini zemalja OECD-a
Nadomjesna stopa: 2,1 dijete (Kako bi se održao postojeći broj stanovnika, svaka žena trebala bi u prosjeku roditi 2,1 dijete.)
Broj djece po ženi
Žene rađaju manje djece, što znači da će u budućnosti biti manje radno sposobnih ljudi koji će plaćati mirovine i socijalnu skrb.
StatLink: http://dx.doi.org/10.1787/426518142513 1980. 1985. 1990. 1995. 2000.
OECD SAD
Japan 2,3
2,1
1,9 1,7
1,5 Za podatke o svih
30 zemalja OECD-a koristite StatLink niže naveden
50 SPOZNAJE OECD-a: LJUDSKI KAPITAL
drastično. Što učiniti? Dio odgovora leži u tome da se žene pridobije da rade. I doista, u posljednjih nekoliko desetaka godina, odluka sve većeg broja žena da se zaposle bila je glavni činitelj povećanja broja radnika u zemljama OECD-a. Ovaj trend može još mnogo dalje rasti: U zemljama OECD-a, zaposlena su oko tri od svaka četiri radno sposobna muškarca (starosti od 15 do 64 godina); za žene je ta brojka nešto preko dvije od četiri.
“Veće sudjelovanje žena bilo je glavna sastavnica porasta radne snage u posljednjih nekoliko desetljeća...!”
OECD Employment Outlook 2006
Kako bi se taj broj povećao, društva su suočena s problemom pronalaženja načina koji bi ženama omogućili da istovremeno rade i budu majke. Ovi su ciljevi naizgled možda proturječni, ali oni to ne moraju biti. S odgovarajućim sustavima dječje skrbi, veći su izgledi da će žene smatrati da mogu odgajati djecu i zadržati posao. Uzmite ova dva primjera: u Švedskoj, između oko 15 % i 20 % žena u dobi od 40 godina nemaju djece, a taj je broj isti bez obzira na njihov stupanj obrazovanja. U Švicarskoj, gdje je politika o dječjoj skrbi manje razvijena nego u Švedskoj, pretpostavlja se da oko 40 % žena s fakultetskim obrazovanjem nema djece zbog teškoća koje imaju s usklađivanjem posla i obitelji.
Teške odluke
Ipak, nema sumnje da je u mnogim dijelovima svijeta raditi i biti roditelj dvostruki posao. Također je nesumnjivo izgledno da će, čak i nakon nekoliko desetljeća napretka, činjenica da imate obitelj više utjecati na majčinu nego li na očevu karijeru. To je zato što žene još uvijek snose glavni teret odgoja djece. Istraživanje provedeno u Europi pokazalo je da
PRVI KORACI 51
muškarci navode da su odgovorni za dječju skrbu u svega 10 % obitelji (po odgovorima njihovih partnera taj je broj samo 5 %).
Ne iznenađuje stoga da se mnoge žene odlučuju ostati kod kuće ili raditi nepuno radno vrijeme te ih se u tome, dapače, i djelotvorno potiče u nekim zemljama. Ali napuštanje posla može imati ozbiljne posljedice za ženinu karijeru. Istraživanja pokazuju da ostane li majka izvan tržišta rada dulje od nekoliko mjeseci, to će nauditi njezinoj budućoj karijeri.
Dapače, čak i rađanje djeteta može negativno djelovati na majčina primanja. Prema jednoj studiji, satnica žena u Velikoj Britaniji iznosi 91
% satnice muškaraca. Kad postanu majke ta brojka pada na 67 %. Pa čak nakon što djeca odu od kuće, ženina primanja ne prelaze 72 % prosječnih muškarčevih primanja.
Međutim, moraju li žene raditi ili žele li smanjiti utjecaj majčinstva na svoje karijere, vjerojatno neće imati drugog izbora do dati djecu u vrtić.
I tu treba donijeti teške odluke. Iako je to predmetom velika neslaganja, mnogi stručnjaci smatraju da djeca ne počinju imati koristi od vrtića sve dok ne navrše dvije godine.
Dakle, obitelji su suočene sa stvarnim dvojbama, a odluke koje mogu utjecati na život njihove djece, bilo neposredno, odlučivanjem tko će se zapravo brinuti za dijete ili posredno, povećanjem ili smanjenjem obiteljskih prihoda. Te odluke roditelji ne donose izolirano: u suvremenim društvima na njih uvelike utječe vladina politika.
KAKO POMOĆI DJECI I OBITELJIMA?
Vlade se neposredno ili posredno upliću u obiteljski život na mnogo načina, uključujući porezne sustave, plaćanje povlastica, posebne dopuste za roditelje, programe za vrlo siromašne obitelji, subvencije za vrtić i tako dalje. Posljedice toga mogu značajno utjecati na predškolsku djecu određujući hoće li se za djecu brinuti roditelj kod kuće, netko od rođaka ili vrtić.
52 SPOZNAJE OECD-a: LJUDSKI KAPITAL
Raditi ili ostati kod kuće
Možda se čine daleko od kolijevke, ali porezni sustav i sustav povlastica utječu na dječju skrb. Utjecaj tih sustava nije uvijek lako shvatiti: kako je jednom navodno rekao Albert Einstein: “Najteža stvar na svijetu je razumjeti porez na dohodak”. Ovisno o tome gdje žive, ljudi koji su u braku ili žive zajedno mogu svoje poreze plaćati zajedno ili odvojeno;
mogu imati porezne olakšice ako su im djeca u vrtiću, a mogu ih i nemati;
nekima porez raste vrlo brzo s povećanjem plaće, a nekima vrlo sporo.
Permutacijama gotovo nikad kraja, a mogu znatno utjecati na to hoće li se roditelji – osobitno majke – zaposliti. Primjerice, u nekim sustavima muža i ženu oporezuju zajedno, što za posljedicu može imati to da onaj koji manje zarađuje prijeđe u skupinu poreznih obveznika koji plaćaju veći porez. Dodatni porez koji druga osoba koja radi mora platiti može toliko smanjiti njezine prihode da je odvrati od toga da radi.
“...Današnji porezni sustav i sustav povlastica odvraća majke od toga da se zaposle ili vrate na posao – a to je situacija koju treba promijeniti.”
Extending Opportunities
Slično je i s državnim potporama. Siromašnijim obiteljima događa se da zbog svakog dodatnog prihoda koji ostvaruju zbog toga što dvoje roditelja radi izgube pravo na određene oblike potpore – olakšice na djecu, kreditiranje plaćanja poreza i sl. – a time zapravo budu na gubitku, osobito uzmu li u obzir trošak za vrtić. I opet je ona druga osoba destimulirana da radi, a to može dugoročno utjecati na skrb djeteta i obiteljske prihode.
Tamo gdje je pomoć najpotrebnija
Državne potpore mogu imati još veći utjecaj na živote djece. Kao što smo to vidjeli u Meksiku, program Oportunidades nudi male mjesečne naknade za 5 milijuna meksičkih obitelji – što je četvrtina stanovnika Meksika –
PRVI KORACI 53
uglavnom u ruralnim područjima. Ali ta se pomoć daje uz neke uvjete, od kojih su najvažniji redovito pohađanje škole i liječnički pregledi.
Taj je program također u mnogome inovativan. Naknade se obično daju majkama, za koje se vjeruje da će se, prije nego li očevi, pobrinuti da se novac utroši na ono što je doista potrebno. Isto tako, obitelji dobivaju nešto više za djevojčice nego za dječake, a tome je cilj prevladati sklonost tradicionalnih sredina da podcjenjuju djevojčice.
Postoje i kritike tog programa. Jedne meksičke novine tvrde da su obitelji u nekim dijelovima Meksika dječju hranu od programa koristili kako bi nahranili svinje jer je njihova djeca nisu htjela jesti. Ipak, ima znakova da je program doveo do napretka. Jedno je istraživanje pokazalo da 20 % više djevojčica obuhvaćenih programom pohađa školu (za dječake je taj broj iznosio 20 %), a da je broj bolesne djece između jedne i pet godina pao za 12 %. Zamisao o uvjetovanju pomoći naišla je na odobravanje, pa i druge južnoameričke zemlje, primjerice, Peru i Brazil sad imaju slične programe.
Zahvaljujući projektu Oportunidades “povećao se broj djece koja pohađaju srednju školu za gotovo 20 % kod djevojčica i 10 % kod dječaka...”
Extending Opportunities
Takvi vrlo usmjereni programi donekle predstavljaju kompromis između onoga što vlade mogu prikupiti od poreza da bi utrošile na socijalna pitanja i veličine problema s kojima se treba nositi. Švedska se, primjerice, može pohvaliti vjerojatno najsveobuhvatnijim sustavom dječje skrbi u svijetu.
Vrtići su uglavnom subvencionirani te su roditeljima na raspolaganju kadgod ih trebaju; troškovi zdravstvene skrbi i obrazovanja su niski, a roditelji mogu uzeti dopust do 18 mjeseci bez bojazni da će izgubiti posao kad se vrate. To zvuči savršeno, osim jedne sitnice: poreza. Količina novca koje vlada ubire kroz poreze (kojim se fi nancira niz različitih programa, ne samo dječja skrb) nešto je veća od polovice ukupnog BDP-a Švedske.