Sljedeći put kada budete čekali sat vremena u bolničkoj čekaonici, postavite si ovo pitanje: Otkuda su svi ovi liječnici i medicinske sestre? Živite li u nekoj velikoj zemlji s engleskog govornog područja, vrlo je vjerojatno da većina njih dolazi iz zemalja u kojima su dobre bolnice prava rijetkost.
Prema jednom američkom istraživanju, četvrtina liječnika u Australiji, Kanadi i Velikoj Britaniji završili su škole u prekomorskim zemljama. Između 40
% i 75 % tamošnjih liječnika dolazi iz siromašnijih zemalja poput Indije, Filipina i Pakistana.
Liječnici i medicinske sestre iz siromašnih zemalja sanjaju o tome da se zaposle u nekoj od prekomorskih zemalja. Tamo bi mogli bolje zarađivati, razvijati svoje sposobnosti i vještine te se upoznati s najsuvremenijom medicinskom opremom i metodama liječenja koji u njihovoj domovini možda još i ne postoje. Takvo iskustvo može biti dragocjeno ukoliko se odluče vratiti u svoje matične zemlje. Ali da bi svojim zemljama bili od koristi, ne moraju se čak nužno ni vraćati. Doznake koje šalju liječnici i medicinske sestre koji rade u prekomorskim zemljama, kao i svi ostali radnici, značajan su doprinos gospodarstvu zemalja poput Filipina i Meksika. Taj se novac troši na izgradnju novih stambenih objekata, za pokretanje novih tvrtki ili se njime fi nacira obrazovanje buduće generacije.
Ali to ima i svojih nedostataka. Odljev visoko obrazovanog medicinskog osoblja osiromašuje ljudski kapital nerazvijenih naroda. To znači da će dotične zemlje raspolagati s manje resursa za suzbijanje bolesti kao što je AIDS, ali i to da njihovi porezni obveznici zapravo pomažu fi nanciranje medicinskih sustava bogatijih zemalja. To može dovesti i do toga da se medicinsko osoblje u nerazvijenom svijetu stručno osposobljava u pogrešnom pravcu. Imajući u vidu činjenicu da većina studenata po završetku školovanja želi otići, medicinske škole i fakulteti, katkad ih ne pripremaju za liječenje bolesti tipičnih za njihovo podneblje, već se usredotočuju na bolesti koje prevladavaju u razvijenim zemljama.
Velika Britanija, koja je članica OECD-a, reagirala je etičkim kodeksom kojim se zabranjuje aktivno zapošljavanje liječnika u nekim dijelovima nerazvijenog svijeta
ŠIRA SLIKA 113 iako liječnici i medicinske sestre iz tih zemalja smiju odlaziti u Veliku Britaniju i tamo se zapošljavati. Svi daljnji koraci, što će ih zemlje OECD-a poduzimati, trebat će biti pomno izbalansirani kako bi se osiguralo da nerazvijene zemlje i njihovi diplomirani liječnici maksimaliziraju prednosti i minimaliziraju nedostatke transfera medicinskog osoblja koji je posljedica globalizacije.
ŠTO JE TO DRUŠTVENI KAPITAL?
Pojam društveni kapital u modi je tek odnedavno, iako se taj izraz rabi već gotovo cijelo jedno stoljeće, a zamisli koje se s njim dovode u vezu sežu i dalje u povijest. Taj se pojam vjerojatno prvi put pojavio u knjizi koja je objavljena 1916. godine u Sjedinjenim Državama, a u njoj se govori o tome kako su se susjedi udružili u nastojanju da nadziru školu. Autorica Lydia Hanifan pod pojmom društveni kapital misli na “ono što je najvažnije u svakodnevnom životu ljudi kao, primjerice, dobrohotnost, drugarstvo, suosjećanje, društveno općenje između pojedinaca i obitelji koji zajedno sačinjavaju jednu društvenu cjelinu”.
To donekle pojašnjava što se misli pod pojmom društveni kapital iako je danas teško dati jednu jedinu defi niciju tog pojma koja bi sve zadovoljila. Međutim, poradi jednostavnosti, pod društvenim kapitalom često mislimo na veze, zajedničke vrijednosti i osjećaj razumijevanja u društvu zahvaljujući kojima pojedinci i skupine mogu vjerovati jedni drugima i zajedno raditi.
Posljednjih godina ovaj se izraz popularizirao 2000. godine objavljivanjem bestselera Roberta Putnama pod naslovom Bowling Alone:
Th e Collapse and Revival of American Community (Sam na kuglanju:
propast i oživljavanje američke zajednice). Putnam tvrdi da dok su se Amerikanci bogatili, siromašio je njihov osjećaj zajedništva. Gradovi i tradicionalna predgrađa ustupila su mjesto tzv. “rubnim gradovima” i onim što se zove “suburbia” (= naselja izvan grada, predgrađe) – široka,
114 SPOZNAJE OECD-a: LJUDSKI KAPITAL
bezimena prostranstva gdje ljudi samo rade i spavaju. Kako ljudi sve više i više vremena provode u uredima i putujući na posao i s posla te gledajući TV u osami, ne ostaje im dovoljno vremena za aktivno sudjelovanje u raznim društvenim skupinama i dragovoljnim organizacijama, a sve je manje vremena i za druženje sa susjedima, prijateljima pa čak i s obitelji.
U nastojanju da slikovito prikaže taj pad društvene aktivnosti, Putnam se osvrnuo na to kako Amerikanci kuglaju, a to je vrlo popularan sport u Sjedinjenim Državama. On je otkrio da premda kuglanje nikad nije bilo popularnije, Amerikanci više ne sudjeluju u nekad toliko popularnim lokalnim ligama. Umjesto toga, oni doslovce kuglaju sami. Putnam tvrdi da ta nesklonost Amerikanaca da sudjeluju u društvenim zbivanjima koja ih je nekoć i ponukala da započnu zajedno kuglati predstavlja gubitak društvenog kapitala.
Vrste društvenog kapitala
Mnogo se raspravlja o tome u kojim se sve oblicima pojavljuje društveni kapital, ali po jednom prilično izravnom pristupu dijeli ga se na tri glavne kategorije:
• Bliske veze (bonds): to su veze među ljudima koje se temelje na osjećaju istog identiteta (“ljudi poput nas”) – kao što su to: obitelj, bliski prijatelji i ljudi koji pripadaju istoj kulturi ili etničkoj skupini.
• Mostovi: veze koje nadilaze zajednički osjećaj identiteta, to su, primjerice, veze s udaljenim prijateljima, kolegama i poslovnim partnerima.
• Povezivanja (linkages): veze s ljudima ili skupinama na višim ili nižim pozicijama na društvenoj ljestvici.
Potencijalne prednosti društvenog kapitala mogu se vidjeti osvrtom na društvene veze. Prijatelji i obitelj mogu nam pomoći na više načina – emocionalno, socijalno i ekonomski. Tako, primjerice, u Velikoj Britaniji, jedna anketa koju je provela vlada pokazuje da više ljudi dođe do posla
ŠIRA SLIKA 115
zahvaljujući osobnim kontaktima nego putem oglasa. Takva podrška može biti još i važnija u zemljama gdje se zakoni slabo primjenjuju ili tamo gdje država nudi malo društvenih usluga: klanovi često fi nanciraju obrazovanje svojih rođaka i nalaze im posao te zbrinjavaju siročad i stare osobe.
Po defi niciji OECD-a, društveni kapital su “mreže i zajedničke norme, vrijednosti i dogovori koji olakšavaju suradnju unutar ili među skupinama”. Po toj defi niciji, mrežama možemo smatrati stvarne veze među skupinama ili pojedincima. Uzmimo kao primjer prijateljske mreže, obiteljske mreže, mreže bivših kolega i sl. Naše zajedničke norme, vrijednosti i dogovori manje su konkretni nego naše društvene mreže.
Sociolozi ponekad govore o normama kao o društvenim prešutnim i uglavnom nedvojbenim pravilima. Norme i dogovori katkada nisu očiti sve dok ih se ne prekrši. Ako, primjerice, odrasli napadnu dijete, time krše norme koje štite djecu od ozljeda. Vrijednosti mogu katkad biti otvorena pitanja; doista, društva često raspravljaju o tome mijenjaju li se njihove vrijednosti. Pa ipak, vrijednosti – poput poštivanja sigurnosti i zaštite ljudi – bitan su stožer u svakoj društvenoj skupini. Sve zajedno, ove mreže i dogovori u ljudima pobuđuju povjerenje i omogućavaju im da surađuju.
“...Pristup informacijama i moći kroz društvene mreže pojedincima također donosi privatnu korist, a u nekim slučajevima pojedinci i skupine mogu se njima služiti kako bi isključili druge i učvrstili svoju dominaciju i privilegije.”
Th e Well-being of Nations
Ali bliske veze mogu isto tako ljudima biti i smetnja. Skoro po defi niciji, čvrsto povezane zajednice, kao što su neke useljeničke skupine, imaju snažne bliske društvene veze, gdje pojedinci uvelike računaju na pomoć svojih rođaka ili pripadnika iste etničke skupine. Istovremeno, zbog neizgrađenih društvenih mostova, oni često ostaju vječni autsajderi u odnosu na širu zajednicu, što im je prepreka za ekonomski napredak.
Naravno, društvena isključenost funkcionira u oba smjera: blisko povezane
116 SPOZNAJE OECD-a: LJUDSKI KAPITAL
skupine često same sebe isključuju, ali su isto tako i same isključene iz šire zajednice.
Kao i svi drugi oblici kapitala, društveni kapital može poslužiti tome da se naškodi drugim ljudima. Veze i povjerenje koji kartelima droge i zločinačkim skupinama omogućavaju funkcioniranje oblik su društvenog kapitala, iako doduše takav bez kojega bi mi ostali lako mogli zamisliti život.
Tvrtke i organizacije također mogu trpjeti ako imaju pogrešan drušveni kapital – odnosi među kolegama koji su isuviše introvertirani i koji ne vode računa o onome što se događa u vanjskom svijetu. Vrijedi i obratno, društveni kapital može biti od pomoći tvrtkama. U knjizi Bowling Alone, Putnam veliki dio uspjeha Silicon Valley u Sjedinjenim Državama pripisuje formalnoj i neformalnoj suradnji između mladih tvrtki u tom području.
“...Društveni kapital osigurava ljepilo koje olakšava suradnju, razmjene i inovacije.”
Th e New Economy: Beyond the Hype
... i kritike
Pojam društvenog kapitala ima i svoje kritičare. Jedan od razloga koji se navode jest taj da je Putnam bio u krivu kada je rekao da se društvni angažman urušava. Naprotiv, on se možda samo razvija. Umjesto da budemo članovi skupina u svojem susjedstvu, poput kuglačke lige, mi se sada radije priklanjamo skupinama koje su sastavljene od ljudi koji su nam bliski po tom što vjeruju u isto u što i mi – zalažu se, primjerice, za zaštitu okoliša ili se zauzimaju za prava homoseksualaca – a ne po mjestu stanovanja. Ove skupine, poput ogranka organizacije Greenpeace ili Amnesty International, mogu postojati, da tako kažemo, u “stvarnom”
svijetu. Ali one katkad mogu postojati i samo virtualno preko Interneta, čime se moguće stvaraju čitave nove “zajednice” ljudi koji se možda nikada neće fi zički susresti, ali su im interesi i vrijednosti zajednički. Svi, međutim, nisu uvjereni da ti novi oblici zajednica vrijede isto onoliko koliko i tradicionalne zajednice.
ŠIRA SLIKA 117
“U mnogim se zemljama naprosto dogodio prijelaz s potpore koju daju tradicionalne organizacije i institucije ... na potporu koju osiguravaju novi oblici dragovoljnih udruga...”
Barrie Stevens i suradnici. U: Th e Creative Society of the 21st Century
Kritičari također tvrde da je izraz društveni kapital nejasan, teško mjerljiv, loše defi niran, a možda uopće i nije nikakav kapital. (Ekonomisti često navode da kapital podrazumijeva neku vrstu žrtve u sadašnjosti – kao kad učite u školi da povećate svoj ljudski kapital koji će vam trebati kad jednom iz nje iziđete – kako bismo ubirali plodove u budućnosti.) Usprkos nesuglasicama, društveni kapital je pojam koji privlači pozornost političara i svih onih koji se bave kreiranjem politike. Jedan od razloga za to jest sve veća zabrinutost zbog marginalizacije u našim društvima.
Kao što smo u više navrata vidjeli, gospodarstvo koje se temelji na znanju visoko cijeni ljudski kapital zbog čega lošije izglede za zaposlenje imaju slabije obrazovani ljudi, koji su često i najsiromašniji u našim društvima.
Neki analitičari ukazuju na pojavu tzv. “potklase” u razvijenim zemljama.
To su oni koji se nalaze izvan glavnih društvenih tokova i koji imaju male izglede da im se priključe, kako zbog nedostatka ljudskog kapitala, tako isto i zbog nedostatka “odgovarajućeg” društvenog kapitala. Možda i nije puka slučajnost da im nedostaje i jedan i drugi kapital. Moglo bi se zaključiti da su ljudski i društveni kapital nerazdvojno povezani.
JESU LI LJUDSKI I DRUŠTVENI KAPITAL POVEZANI?
Ljudski i društveni kapital ne postoje odvojeno jedan od drugoga, već su, naprotiv, vrlo složenim vezama uzajamno povezani i čak do određene mjere zadiru jedan u drugoga. Drugim riječima, društveni kapital promiče razvitak ljudskog kapitala, a ljudski kapital promiče razvitak društvenog kapitala, iako je riječ o vrlo složenom procesu.
118 SPOZNAJE OECD-a: LJUDSKI KAPITAL
Kako društveni kapital stvara ljudski kapital?
Obrazovanje: Školska djeca sva dobro znaju da je znatiželjan susjed glavna prepreka njihovu naumu da bez razloga jedan dan izostanu iz škole.
Ali ono što oni po svoj prilici ne znaju jest to da njihovo strahovanje da budu otkriveni u svojem naumu predstavlja društveni kapital (odnos između obitelji dotičnog djeteta i njezinih susjeda) koji podupire razvitak ljudskog kapitala (obrazovanje).
“Djeca koja žive u zajednicama čiji je društveni kapital na višoj razini obično postižu bolje rezultate u školi od djece iz razmrvljenih i izoliranih zajednica.”
Th e New Economy: Beyond the Hype
Dokaze o postojanju takvih veza nalazimo i drugdje osim u anegdotama o školskoj djeci. Još je američki sociolog James Coleman proučavao podatke o tome koliko je srednjoškolske djece šezdesetih godina prošlog stoljeća odustalo od škole nastojeći otkriti nije li ta pojava povezana s razinom društvenog kapitala zajednica u kojima žive obitelji djece koje je proučavao.
Mjerenjem nekih činitelja, primjerice, koliko pažnje roditelji posvećuju svojoj djeci te kakav je odnos obitelji prema široj zajednici, došao je do sljedećeg zaključka: tamo gdje je društveni kapital bio bolje razvijen djeca su imala više izgleda da ustraju u školovanju.
Paradoksalna je činjenica da društveni kapital može biti prepreka učenju. Zajednice u kojima su ljudi blisko povezani, a koje ne drže mnogo do obrazovanja znaju biti kočnica djeci i odraslima koji žele nastaviti učenje.
Zdravlje: Bolest često potiče društvenu izolaciju, ali vrijedi i obrnuto.
Narušavajući mentalno zdravlje ljudi koji žive na marginama društva, društvena izolacija kao takva također može biti uzrokom bolesti, kako fi zičke, tako i duševne.
ŠIRA SLIKA 119