ODLAZAK U ŠKOLU 79
Međutim, dobiju li odgovarajuću izobrazbu, nema razloga zašto nastavnici ne bi mogli naučiti integrirati formativno ocjenjivanje u sustav koji učenike priprema za sumativne ispite.
KAKO PROŠIRITI DOSEG OBRAZOVANJA?
Bez obzira na to koliko se toga mijenjalo u razredu, neki mladi jednostavno odluče da škola nije za njih. Uzmimo primjer Kanako Mizoguchi, japanske djevojčice koja je u dobi od 14 godina odlučila da jednostavno želi ostati u svojoj sobi. “Još uvijek mi je teško opisati zašto”, rekla je novinaru. “Imala sam osjećaj da postajem nevidljiva, kao da me netko briše. Zaista sam mislila da ću puknuti i učiniti nešto loše.” Djevojčica je provela i sljedećih pet godina u svojoj sobi, što je primjer pojave koju u Japanu nazivaju hikikomori ili povlačenje iz društva.
80 SPOZNAJE OECD-a: LJUDSKI KAPITAL
potrebama te mnogo nastavnih sati posvećujemo radu s njima kako bi im pomogli.
Izvjestiteljica: Na gornjem katu razred Mikke Autia radi na projektima o nordijskoj kulturi, od pisaca do tematskih parkova. Iako postoji nacionalni kurikulum, britanski bi nastavnici bili zapanjeni slobodom koju u oblikovanju nastave imaju fi nski nastavnici.
Autio: Ne držim se tjednog rasporeda. Moramo li malo više raditi na nekom područje, recimo matematici, ponekad cijeli dan učimo matematiku! A ponekad, ako poželimo skijati cijeli dan, i to je u redu.
Izvjestiteljica: Na donjem katu na satu engleskog ovi četrnaestogodišnjaci jedan drugog ispituju o hobijima. Moraju učiti nešto iz gramatike, ali je naglasak na onom što njih zanima. Ima i testova, ali su vrlo diskretni. Nema testova SAT, niti tablica uspješnosti te nema ocjena do prijemnih ispita u petnaestog godini, a nema ni inspekcija po školama. Nastavnica engleskog Ritta Severinkangas kaže da su nastavnici glavni.
Severinkangas: Mislim da se u nas ima povjerenja kao stručnjake pa smo vrlo samostalni. Dakle, mogu biti vrlo kreativna.... ako to želim.
Izvjestiteljica: Naravno, to nije sasvim jednostavno. Nekoliko učenika ipak završi u malom razredu za djecu s posebnim potrebama... Ipak, ukupno gledajući, standard su razredi s djecom različitih sposobnosti. Ukoliko neko dijete ima problema, razred dobija još jednog nastavnika, a dijete kurikulum koji mu je prilagođen, a koji sastavlja školski stručni tip koji čine psiholozi i socijalni radnici.
Osim toga, svi su nastavnici osposobljeni i za poučavanje djece s posebnim potrebama. Eine Liinanki je učiteljica razredne nastave.
Liinanki: Finski nastavnici vrlo su visoko obrazovani, a vlada je uložila mnogo napora da izgradi ovaj sustav i učini ga djelotvornim.
Izvjestiteljica: U Finskoj nastavnici imaju magisterij. Studiraju do šest godina, a studij je besplatan. Ne čudi stoga da studenti stoje u redu kako bi se upisali, ali samo ih se 13 % upiše... Ovaj posao donosi status, a to ima korijene u povijesti, tvrdi Patrik Scheinin, profesor pedagogije na sveučilištu u Helsinkiju.
Scheinin: Crkva je u Finskoj nekad podupirala sposobnost čitanja. Morali ste moći nešto pročitati iz Biblije prije nego što ste se mogli oženiti. To je bio vrlo jak poticaj. Kasnije se time poslužio nacionalni pokret u Finskoj, pa su Finci izgradili svoju književnost, školski sustav i obrazovanje nastavnika kako bi postali nezavisna država pa su nastavnici još uvijek nešto poput narodnih heroja.
ODLAZAK U ŠKOLU 81
Izvjestiteljica: Dakle, nastavnici vladaju. U Finskoj jedan nastavnik dolazi na 14 djece, u usporedbi s 20 djece u Velikoj Britaniji. Svemu tome cilj je eliminirati neuspjeh kao mogućnost. Cinici kažu da to donosi sposobnost sviju nauštrb izvrsnosti. No pozive na korištenje tablica uspješnosti i više centraliziranog kurikuluma stišao je uspjeh Finske pri međunarodnim usporedbama, a iznad svega njezina vjera u svoje nastavnike.
© 2006 BBC
Slučaj japanske djevojčice Kanako ekstreman je, ali ona predstavlja veću skupinu mladih koji se iz raznoraznih razloga – psiholoških, socijalnih, kulturalnih – odlučuju ostati bez obrazovanja i posla. Za njih čak postoji i ime: NEET – nezaposleni, bez obrazovanja i izobrazbe (not in employment, education or training). U mnogim zemljama OECD-a, ne samo u Japanu, raste zabrinutost zbog problema s kojima se suočavaju takvi mladi ljudi.
U pravilu oko 80 % mladih završi srednju školu u razvijenim zemljama, a 20 % odustane. Bez obzira na to koliko se obrazovanje širi, ta čvrsta jezgra, čini se, ostaje nepromijenjena. “Uvjeren sam da je to dijelom razlog za veliko zanimanje ministarstava prosvjete za strukovno obrazovanje”, naglašava Greg Wurzburg iz OECD-a.
Strukovne škole, čiji je cilj mlade pripremiti za određeni zanat, primjerice, drvodjeljstvo, u mnogim je zemljama zamrlo, kaže Wurzburg.
“Spektar interesa i sposobnosti učenika se povećao”, objašnjava on, “ali se spektar odabira škola smanjio jer je strukovno obrazovanje u nekim zemljima došlo na loš glas”.
Danas je među vladama zavladalo sve veće zanimanje za vraćanje strukovnog obrazovanje s ponekad proturječnim rezultatima. Nakon nemira 2005. godine francuska je vlada najavila planove da četrnaetogodišnjacima omogući da postanu naučnici. “Vladin cilj nije zapravo zaposliti te mlade nego ih izvući iz školskog sustava u kojem nisu uspješni”, izjavio je Bernard Hugonnier iz OECD-a novinama International Herald Tribune. “Bit ću iskren: cilj ih je držati podalje od ulice”. No nisu sve obrazovne alternative
82 SPOZNAJE OECD-a: LJUDSKI KAPITAL
toliko proturječne. Neke zemlje razvijaju programe u kojima mladi uče na poslu i često izvanredno pohađaju školu.
“Veći naglasak na kratke programe može pomoći da se bolje pomire interesi učenika i tržišta rada.”
Th e New Economy: Beyond the Hype
Taj trend je prisutan i u visokoškolskom obrazovanju, gdje se stvaraju posve nova učilišta koja naginju više praktičnim nego akademskim znanjima.
Krajem devedestih godina prošlog stoljeća, primjerice, Madžarska je uvela program kratkih tečajeva namijenjenih upravo tome da se namire potrebe industrije, a Meksiko je na tehničkim sveučilištima pokrenuo dvogodišnje programe koji su neposredno usmjereni na potrebe tržišta rada.
Kako ljudski kapital postaje sve važniji za sposobnost zarađivanja za život, takvi pristupi dobivat će sve veću važnost. Za društva postaje sve važnije pobrinuti se za obrazovne potrebe svakog mladog čovjeka, a ne samo uspješnih studenata na tradicionalnim fakultetima. Ukoliko to ne učine, cijena bi mogla biti veća društvena nejednakost i sporiji gospodarski rast.
ODLAZAK U ŠKOLU 83
OSTALA LITERATURA IZ OECD-a
• Education at a Glance (annual) (Letimični pogled na obrazovanje – godišnjak)
Vlade u svim zemljama OECD-a tragaju za obrazovnom politikom kako bi obrazovanje učinile djelotvornijim istovremeno tražeći dodatne resurse kojima bi udovoljile zahtjevima obrazovanja koji se mijenjaju. Education at a Glance zemljama nudi mogućnost da prosude o svojoj uspješnosti u međunarodnom kontekstu. Primjenjujući velik broj usporedivih i ažuriranih pokazatelja, knjiga pokazuje tko sudjeluje u obrazovanju, koliko se na njega troši te kako rade obrazovni sustavi. Također se raspravlja o rezultatima obrazovanja, od usporedbi uspješnosti učenika do utjecaja obrazovanja na zarade i izglede odraslih da se zaposle.
• Learning for Tomorrow’s World: First Results from PISA 2003 (2004) (Učenje za sutrašnji svijet: prvi rezultati ispitivanja PISA iz 2003. godine)
Jesu li učenici pripremljeni za izazove budućnosti? Mogu li analizirati, zaključivati i djelotvorno prenositi svoje zamisli? Jesu li spremni nastaviti učiti kroz cijeli život? To su pitanja koja stalno postavljaju roditelji, učenici, javnost i oni koji upravljaju obrazovnim sustavima. Learning for Tomorrow’s World predstavlja prve rezultate vrednovanja PISA iz 2003, pri čemu ide mnogo dalje od ispitivanja relativnog položaja zemalja u matematici, prirodnim znanostima i čitanja kako bi rasvijetlilo slučaj zemalja koje uspijevaju postići visoke standarde uspješnosti uz ravnomjernu raspodjelu prilika za učenje.
Ova je knjiga samo jedna od velikog broja publikacija koje je objavio OECD-ov program PISA.
• Teachers Matter: Attracting, Developing and Retaining Eff ective Teachers (2005) (Nastavnici su važni: kako privući, razvijati i zadržati uspješne nastavnike)
Ovo je sveobuhvatna međunarodna analiza trendova i razvoja događaja u nastavničkom zvanju u 25 zemalja širom svijeta. Knjiga daje pregled istraživanja o privlačenju, razvoju i zadržavanju uspješnih nastavnika, ispituje inovativne
84 SPOZNAJE OECD-a: LJUDSKI KAPITAL
obrazovne politikama i praksu koju te zemlje provode i nastavničke odabire obrazovne politike koju bi te zemlje trebale razmotriti. Iako dokumentira mnogo toga o nastavnicima i nastavi što izaziva zabrinutost, ovo izvješće također daje i pozitivne primjere u kojima obrazovna politika doista mijenja stvari. U vrijeme kad se mnoge zemlje suočavaju sa sve starijim nastavnicima i kad im je teško privući nove ljude, ova knjiga pruža uvid u to kako se vlade mogu uspješno nositi s tim pitanjima.
• Formative Assessment: Improving Learning in Secondary Classrooms (2005) (Formativno ocjenjivanje: kako poboljšati učenje u srednjim školama) Bolja postignuća koja se povezuju s formativnim ocjenjivanjem – često ocjenjivanje napredovanja učenika kako bi se identifi cirale potrebe za učenjem i u skladu s tim osmislila nastava – opisana su kao “najveće poboljšanje koje se ikad povezivalo s intervencijama u obrazovanju”. Iako mnogi nastavnici u svoju nastavu ugrađuju neke vidove formativnog ocjenjivanja, formativno ocjenjivanje se mnogo rjeđe može pronaći kao sustavna praksa. U knjizi su prikazani primjeri iz srednjih škola u nekoliko zemalja kako bi se pokazao način na koji se formativno ocjenjivanje može provoditi.
U poglavlju se također spominje:
• The New Economy: Beyond the Hype: The OECD Growth Project (2001) (Nova ekonomija: više od “šminke” – OECD-ov projekt o gospodarskom rastu)
Peto poglavlje
Učenje za život
Stanovništvo u mnogim društvima stari, a to za posljedicu ima manje radno aktivnih ljudi koji će biti u stanju uzdržavati sve veći broj umirovljenika. Zbog toga će sve više nas morati sve duže raditi. Kako bi to bilo moguće, društva će morati ukloniti prepreke koje priječe odrasle u osuvremenjivanju njihovih zna-nja i u daljnjem obrazovanju.
Uvod
U plavim kratkim hlačicama i sivim čarapama, Kimani Nganga Maruge po svemu izgleda kao bilo koji drugi kenijski školarac, osim u jednoj stvari: on je čovjek u osamdesetim godinama. U dobi kada i najaktivniji umirovljenici usporavaju, gospodin Maruge je prije nekoliko godina odlučio da će naučiti čitati i pisati. Potaknut uvođenjem besplatnog osnovnoškolskog obrazovanja u Keniji, uzeo je hlače, odrezao ih u visini koljena i spustio se do škole u mjestu. Ravnateljica škole, Jane Obinchu, mislila je da se čovjek šali, ali mu je odlučila pružiti priliku.
“Mislili smo da će dolaziti kojih tjedan dana i potom odustati”, gospođa Obinchu rekla je reporteru. “No, on nije odustao.” Gospodin Maruge želi naučiti čitati kako bi i sam mogao proučavati Bibliju. I matematika je važna.
Kao veteran Kenijskog rata za neovisnost, koji se vodio pedesetih godina
86 SPOZNAJE OECD-a: LJUDSKI KAPITAL
Mađarska Italija Francuska Japan Grčka Finska Poljska Belgija Švedska Njemačka Austrija Španjolska Češka Danska Slovačka Velika Britanija Ukupno zemlje OECD-a Australija Nizozemska Luksemburg Norveška Kanada Koreja Švicarska Novi Zeland Portugal Sjedinjene Države Irska Turska Island Meksiko
SIJEDIMO
Omjer umirovljenika i zaposlenih
Izvor: OECD Factbook 2006
U svim zemljama OECD-a stanovništvo stari, što znači da će u budućnosti sve više i više umirovljenika fi nancijski ovisiti o sve manjem broju ljudi koji rade. Stoga nas ne iznenađuje da vlade razvijenih zemalja potiču ljude da rade što duže.
Sve je više umirovljenika u odnosu na broj zaposlenih. Primjerice, brojka od nešto više od 50 za Japan (vidi niže) znači da će do 2020. biti nešto više od 50 umirovljenika na svaku stotinu zaposlenih, za razliku od 2000., kada je taj omjer bio nešto manje od 27 naspram 100.
Broj umirovljenika na svakih sto radno sposobnih stanovnika 2000. 2020.
Za podatke u Excel™ formatu koristite StatLink niže naveden.
10 20 30 40 50 60
StatLink: http://dx.doi.org/10.1787/1731116830105
UČENJE ZA ŽIVOT 87
prošloga stoljeća, nada se da će dobiti vladinu fi nancijsku potporu. “Želim naučiti matematiku da mogu brojati svoj novac”, pojasnio je. Nadahnute njegovom pričom, Organizacija UN pozvala je 2005. godine gospodina Marugea u New York da pred širim auditorijem progovori o prednostima obrazovanja. Njegova je poruka bila: “Nikada nisi prestar za učenje”.
Bilo da je riječ o osamdesetpetogodišnjem djedu u Keniji, ili o pedesetpetogodišnjem menadžeru u Kyotu, ili o dvadesetpetogodišnjem diplomcu u Kansasu, ova poruka nikada nije bila toliko relevantna. U svijetu u kojem ekonomska vrijednost obrazovanja raste, ljudi si ne mogu priuštiti da prestanu razvijati svoj ljudski kapital onoga dana kada završe školu ili fakultet.
Odrasli ne uče samo o tome kako zarađivati za život. U mnogim zemljama ljudi danas mogu sami birati, bilo da je riječ o mirovini, školi u koju će im ići djeca, o zdravstvenom osiguranju i tome slično, a nekada im je to uglavnom ili isključivo osiguravala država. Da bi dobro odabrali, moraju ići ukorak s promjenama i trendovima. Pored toga, postoji i učenje iz čistog zadovoljstva, a to je nešto za što će ljudi imati sve više i više vremena budući da je životni vijek sve dulji i dulji.
U ovom poglavlju riječ je o učenju u odrasloj dobi. U njemu ćemo saznati kome je to omogućeno, a kome nije. U poglavlju se uz ostalo razmatraju i prepreke na koje odrasli nailaze i koje im onemogućavaju da steknu znanja i razviju svoje sposobnosti. Također u njemu se nastoji otkriti što to pojedinci, poslodavci i vlade mogu učiniti kako bi uklonili te prepreke.
TKO TREBA NASTAVITI UČITI?
Starimo. I to ne samo kao pojedinci, već i kao društva. Sve niže stope nataliteta i sve duži životni vijek znači da razvijene zemlje postaju sve sjeđe i sjeđe. Kao posljedica toga, u predstojećim godinama naša će društva ovisiti o sve manjem broju aktivnog radnog stanovništva.
Stoga ni malo ne iznenađuje to što mnoge vlade potiču ljude da rade sve dulje i dulje. Koliko dulje? Istraživač Shripad-Tuljapurka sa Sveučilišta
88 SPOZNAJE OECD-a: LJUDSKI KAPITAL
Stanford primijetio je da bi ljudi sredinom stoljeća mogli odlaziti u mirovinu s 85 godina budu li, zahvaljujući medicinskom napretku, živjeli sve dulje i dulje.
To možda zvuči zastrašujuće. Ali to što bi ljudi radili barem nekoliko godina dulje u neku ruku i ne bi moralo biti ništa loše. Tužna je statistička činjenica da ljudi koji odlaze u prijevremenu mirovinu rijetko u njoj dugo uživaju. Jedno istraživanje u kojem su sudjelovali radnici tvrtke Shell Oil pokazuje da ljudi koji su umirovljeni s 55 godina imaju dvostruko veće izglede da umru za deset godina od onih koji u mirovinu odlaze sa 60 ili 65 godina. (Istraživanje je uzelo u obzir i vjerojatnost da su oni ranije umirovljeni bili lošijeg zdravlja.) Premda to nerado priznajemo, rad može biti važan čimbenik naše sreće i zadovoljstva.
Budemo li trebali dulje raditi, to znači da ćemo isto tako morati nastaviti raditi na svom obrazovanju, umijećima i sposobnostima, odnosno, na svojem ljudskom kapitalu i to tijekom čitavog života. Na kraju krajeva, svatko onaj tko još radi u svojim srednjim šezdesetim godinama mogao je bolje dovršiti svoje permanentno obrazovanje nego prije četiri desetljeća.
U tom vremenu puno se toga promijenilo.
Još vas nismo uvjerili? Sjetite se samo koliko se toga promijenilo u posljednjih četrdeset godina. Šezdesetih godina prošlog stoljeća diskriminacija žena na radnom mjestu malogdje se smatrala nezakonitom.
Uredska računala, tamo gdje ih je bilo, nalazila su se u posebnim sobama, a podatke su unosili službenici i osoblje. A Internet? To je bila tek pusta tlapnja. A sada pomislite na napredak koji će nam se dogoditi u narednih 40 godina. Žele li nešto predstavljati u svojem radnom okružju, ljudi će morati neprestano podizati razinu svojeg obrazovanja.
Igramo se lovice
To svi radimo, a osobito oni koji su možda propustili svoju prvu priliku za obrazovanje. Premda je u svim zemljama OECD-a porasla razina pismenosti i sposobnosti računanja, većina tih zemalja ima još popriličan
UČENJE ZA ŽIVOT 89
broj odraslih koji se još uvijek muče s čitanjem, pisanjem i osnovama matematike. Na temelju jednog istraživanja provedenog u zemljama OECD-a procjenjuje se da je barem četvrtina odraslih u zemljama u kojima je anketa provedena zapela na najnižoj razini čitanja. Mnogi od njih na kraju završavaju u poslovima za koje su potrebne niže razine vještina i obrazovanja te im prijeti opasnost da će poslovi koje obavljaju možda biti prebačeni u prekomorske zemlje gdje je radna snaga jeft inija.
Širenje srednjoškolskog i visokoškolskog obrazovanja još je više otežalo položaj niskokvalifi ciranih radnika. Ponekad je to odraz današnje stvarnosti u kojoj su poslovi sve složeniji ili u najmanju ruku zahtijevaju osnove pismenosti i računanja. To također može biti posljedica “pridavanja prevelike važnosti svjedodžbama” (vidi drugo poglavlje) i temeljitog ispitivanja kandidata. Poslodavci su skloni iskoristiti minimum kvalifi kacija kao metodu za odabir kandidata čak i ako kvalifi kacije nisu apsolutno potrebne za određen posao.
Bez obzira na to o kojem je razlogu riječ, potpuno je jasno da nisko obrazovani ljudi u ekonomskom smislu ne mogu pratiti ostalo stanovništvo. To potvrđuje i činjenica da se od osamdesetih godina 20.
stoljeća sve veće i veće razlike u plaćama u zemljama OECD-a temelje na razina obrazovanja.
“... Moguće je da sve veća potražnja za visokoškolskim obrazovanjem nije donijela ništa dobrog socijalno ugroženim skupinama, a možda je čak još i otežala položaj niskokvalifi ciranih radnika na tržištu rada.”
Th e Well-being of Nations
Neki analitičari idu i dalje sa svojim tvrdnjama da danas ne postoji tako velika razlika u prihodima između onih s visokoškolskim obrazovanjem i onih bez njega, već između onih koji su na samom vrhu ljestvice zarade i svih ostalih. Američki ekonomist Paul Krugman iznosi podatke da je
90 SPOZNAJE OECD-a: LJUDSKI KAPITAL