ŠIRA SLIKA 119
120 SPOZNAJE OECD-a: LJUDSKI KAPITAL
“Možda najbolji dokaz pozitivnog utjecaja društvenih veza nalazimo na području zdravlja pojedinaca.”
Th e Well-being of Nations
Ova zamisao nije sasvim nova: francuski sociolog Emile Durkheim još je u 19. stoljeću raskinuo s konvencionalnim mišljenjem kako je samoubojstvo čin poremećene psihe pojedinca, te je za razliku od toga tu pojavu stavljao u kontekst odnosa danog pojedinca sa širom društvenom zajednicom. Zaključio je da su samoubojstvu skloniji oni čije su društvene veze slabije.
Utjecaj društvenog kapitala na zdravlje ide i dalje od samoubojstva te vrijedi i za staro i za mlado. Studije potvrđuju kako je pojava zloporabe djece daleko manje prisutna tamo gdje se susjedi uzajamno poznaju. Na drugom kraju ljestvice starosne dobi, demencija i Alzheimerova bolest češće su kod osoba koje su društveno izolirane. Isto se odnosi i na druga životna razdoblja. Jedno istraživanje provedeno u Americi pokazuje da osobe pedesetih i šezdesetih godina koje žive same imaju viši krvni tlak od ljudi s dobrim društvenim kontaktima, dok jedna druga studija provedena u Danskoj pokazuje da su osamljeni sredovječni ljudi izloženi dvostruko većem riziku od srčanih oboljenja.
Nejasno je zašto bi društvena izolacija imala tako značajan utjecaj na zdravlje, ali to je očito rezultat većeg broja činitelja. Jedan je taj da društvene mreže ljudima daju pravu potporu, pružaju im pomoć i skrb umanjujući duševni i fi zički stres. Isto tako, ugoda koju osjećamo kada smo s prijateljima i među članovima obitelji u našim tijelima često izaziva takve fi zičke reakcije koje nam pomažu da lakše svladamo stres i potiču rad našeg imunološkog sustava. O kojim god razlozima da se radi, rezultati se čine jasnima: želiš li ostati zdrav, nađi prijatelja.
ŠIRA SLIKA 121
Može li ljudski kapital stvoriti društveni kapital?
Opće je poznato da ljudski kapital pridonosi stvaranju društvenog kapitala.
To se odnosi barem na onu najnižu razinu, odnosno, to je puki odraz činjenice da obrazovanje djeci i mladim ljudima može pomoći da postanu odgovorni članovi društva. Na jednoj drugoj razini, postoje pokazatelji koji, općenito govoreći, potvrđuju da vrijedi sljedeće: što više vremena ljudi utroše na obrazovanje, to je viša razina njihove građanske i društvene angažiranosti.
To nas dovodi do zanimljivog paradoksa. Poznato nam je da ljudi u razvijenim zemljama više vremena provode učeći. Isto tako dobro znamo da su te iste zemlje vrlo zabrinute zbog očitog pada društvenog angažmana svojih građana. (Simptom koji se često ističe jest dugoročni pad broja birača.) Kako izmiriti ove očite kontradikcije?
Nekoliko istraživanja potvrđuje mišljenje da obrazovanje potiče građanski i društveni angažman ljudi, ali još nije sasvim jasno na koji način taj odnos funkcionira. Da bismo to istražili, nije dovoljno samo gledati koliko vremena ljudi provode obrazujući se – činjenica da se školuju automatski ne znači da su u društvenom smisu predaniji građani.
Umjesto toga, valjalo bi gledati na to što ljudi zapravo rade tijekom svih tih godina provedenih u školi. Tako, primjerice, jedno istraživanje provedeno u 28 zemalja, devedesetih godina prošlog stoljeća, ukazuje na sljedeće: ako se studentima na predavanjima dopušta da sudjeluju u raspravama o političkim i društvenim temama, to će pridonijeti njihovom političkom osvještavanju i veći će biti izgledi da će takvi studenti htjeti aktivno sudjelovati u građanskim inicijativama.
Isto tako, da bismo razumjeli kako obrazovanje utječe na čovjekovo ponašanje – a to je upravo ono o čemu je ovdje riječ – trebamo gledati ne na to koliko je obrazovanja pojedinac stekao, već koliko su ljudi obrazovani u usporedbi jedni s drugima te kolika je razina obrazovanja u društvu kao cjelini. Izgleda da te različite razine (obrazovanja) utječu na to kako će se
122 SPOZNAJE OECD-a: LJUDSKI KAPITAL
pojedinci angažirati u društvu – bilo da je riječ o glasovanju, svojevoljnom priključivanju određenoj političkoj stranci, organiziranju neke svečanosti u zajednici ili o više navedenih aktivnosti.
Želimo li vidjeti kako ti odnosi u praksi funkcioniraju, uzmimo slučaj osobe čija je razina obrazovanja uvjerljivo viša od ostalih ljudi u zajednici.
Neki sociolozi smatraju da će visok društveni status takve ljude poticati na političku aktivnost jer će u tome vidjeti način da se lakše približe centrima moći. Slabije obrazovana osoba donijet će upravo suprotnu odluku; ustuknut će pred političkim angažmanom te će se radije prihvatiti aktivnosti od društvenog interesa.
Budućnost društvenog kapitala
Sociolozi i ljudi iz prosvjete još uvijek sasvim ne razumiju ove složene odnose i nisu uspjeli pronaći način kako iskoristiti obrazovanje za poticanje ljudi na društveni i građanski angažman. Naime, društveni kapital je pojam koji otvara isto onoliko pitanja na koliko uspijeva naći odgovor i po mišljenju nekih još uvijek mora dokazati svoju vrijednost. Na onoj
POSLJEDNJE SREDSTVO
Broj samoubojstava za muškarce i žene
Broj na 100 000 ljudi Muškarci
Žene
OECD
Grčka
Australija Kor
eja
Mađarsk a
Samoubojstvo je 2002. odnijelo više od 130.000 života na području OECD-a. Muškarci su barem
triput skloniji samoubojstvu nego žene, iako je ta razlika po spolovima daleko manja kada je riječ o pokušaju samoubojstva.
Izvor: Health at a Glance 2005 196
5,6 4 0,9
192
281
2002.
4,9
111 399
9,3
Odabrane zemlje OECD-a
StatLink: http://dx.doi.org/10.1787/724646780077
ŠIRA SLIKA 123
najnižoj razini, njegova se vrijednost možda krije u tome što otvara jednu novu perspektivu iz koje valja gledati na to kako gospodarski razvoj utječe na društvo, a i obrnuto. Ili on možda predstavlja značajan pomak u našem razumijevanju ključnih društvenih odnosa koji su osnova svega, od gospodarskog rasta do osobne sreće.
“Istraživanje o društvenom kapitalu još uvijek je u povojima i ne može nam sasvim pouzdano reći hoće li određeni program ili politika polučiti rezultate kada je riječ o društvenom kapitalu.”
Th e Well-being of Nations
Dakle, je li preuranjeno da vlade započnu iznalaziti načine za povećanje društvenog kapitala? Čini se da neke vlade misle da nije. Primjerice, u Irskoj, vlada je oformila posebnu radnu jedinicu čija je zadaća poticati ljude na veći angažman u svojim zajednicama kroz volonterski rad i aktivnost u lokalnim skupinama građana. Ova je inicijativa jednim dijelom bila posljedica opće zabrinutosti zbog toga što je izvanredni gospodarski rast posljednjih godina narušio tradicionalno jake društvene veze. I druge su se vlade, naročito na engleskom govornom području, povele za sličnim primjerima.
No, još uvijek nam preostaje da vidimo kakvi će biti rezultati takvih inicijativa, kao i njihov utjecaj na društvo. Ali jedno je jasno: s ubrzanim gospodarskim razvojem, koji će se po svoj prilici i nastaviti, bit će nam sve važnije razumjeti kako ljudski i društveni kapital mogu pomoći pojedincu i društvu da se lakše nose s nadolazećim promjenama.
124 SPOZNAJE OECD-a: LJUDSKI KAPITAL
OSTALA LITERATURA IZ OECD-a
• Health at a Glance (godišnjak) Letimičan pogled na zdravlje
Zdravstveni standardi porasli su u svim zemljama OECD-a. A cijena? Troškovi za zdravstvenu skrb nikada nisu bili veći. Suočene s porastom troškova u zdravstvu, vlade mnogih zemalja pokušavaju iznaći načine kako ih sniziti i s utrošenim novcem osigurati što bolju uslugu. Health at a Glance donosi najnovije komparativne podatke i trendove o različitim vidovima uspješnosti zdravstvenih sustava u zemljama OECD-a. Donosi također iznenađujuće podatke o velikim razlikama među pokazateljima zdravstvenog statusa, rizika po zdravlje, troškova, raspodjele sredstava i rezultata zdravstvenih sustava.
• Society at a Glance (dvogodišnjak) Leimičan pogled na društvo
Dvogodišnji sažeti prikaz pokazatelja s područja OECD-a pokazuje koliko zemlje članice postaju sve sličnije jedne drugima, zdravije i bolje uzajamno povezane. Pokrivajući teme kao što su zapošljavanje, postignuća na polju obrazovanja, siromaštvo, nejednaki prihodi, životni vijek i društvene povezanost, ovo izdanje donosi statistički prikaz društvenog blagostanja u zemljama OECD-a, a korisnicima omogućava analizu uzajamno povezanih društvenih tema u kontekstu potpunije slike društvenih obilježja određene zemlje.
• The Well-being of Nations (2001) Blagostanje naroda
U svijetu brzih promjena, uspjeh naroda, zajednica i pojedinaca možda više nego ikada prije ovisi o njihovoj sposobnosti da se prilagode promjenama, da uče i da razmjenjuju znanje. U knjizi se pojašnjavaju pojmovi ljudskog i društvenog kapitala te procjenjuje koliki je njihov utjecaj na gospodarski rast i blagostanje. Neki dokazi upućuju na to da ljudski i društveni kapital u značajnoj mjeri pridonose pozitivnom ishodu koji uključuje veći prihod, zadovoljstvo ljudi i društvenu povezanost. Dok javna politika ima ograničene mogućnosti glede kratkoročne promjene kvalitete, količine i distribucije ljudskog i društvenog kapitala, ovo izvješće daje osvrt na cijeli niz područja
ŠIRA SLIKA 125
u kojima javni, privatni i dobrotvorni subjekti pridonose rastu kako ljudskog, tako i društvenog kapitala.
• Poverty and Health (DAC Guidelines and Reference Series) (2003) Siromaštvo i zdravlje
Briga za zdravlje siromašnih središnje je pitanje kad je riječ o razvoju. Zdravlje ne samo što predstavlja bitnu vrijednost za pojedinca, već je ulaganje u zdravlje značajno, premda nekad podcijenjeno, sredstvo ekonomskog razvoja. Ovo izdanje, koje su združenim snagama objavili OECD i Svjetska zdravstvena organizacija, donosi bitne sastavnice pristupa koji se zauzima za zdravlje siromašnih. On osigurava okvir za djelovanje unutar zdravstvenog sustava, a i izvan njega, kroz politiku drugih sektora i globalnu inicijativu. Rad je namijenjen zaposlenicima agencija koje se bave razvojem, a preporuke su također relevantne za sve one koji se bave planiranjem i razvojnom politikom u zemljama partnerima.
U ovom poglavlju također se spominje:
• OECD Factbook 2006: Economic, Environmental and Social Statistics (OECD-ova knjiga činjenica za 2006: statistički podaci o gospodarstvu, okolišu i društvu)
• The Creative Society of the 21st Century (Kreativno društvo 21. stoljeća)
• The New Economy: Beyond the Hype: The OECD Growth Project (2001) (Nova ekonomija: više od “šminke”: OECD-ov projekt gospodarskog rasta)
Sedmo poglavlje
Mjere i još ponešto
Stjecanje diplome jedna je od prekretnica u našem životu. Ali komad papira nikada u potpunosti ne može opisati sve talente i sposobnosti pojedinca. Na sličan način, ekonomska mjerila mogu tek djelomično ukazati na važnost ljudskog i društve-nog kapitala za osjećaj blagostanja nekog društva.
Uvod
Živimo u svijetu u kojem se sve mjeri. Odmah čim se rodimo, mjere nam težinu i duljinu. Kad umremo, mjere nas po posljednji put.
Između rođenja i smrti gotovo svi aspekti našeg života mogu se mjeriti i često se mjere. Tako se, primjerice, mjeri naš fi zički razvitak, školska postignuća, koliko vrijedimo svojem poslodavcu, mjere se naše sportske sposobnosti i sl.
Mjerenje je važna stvar. Mjerenje liječniku omogućava da prati djetetov razvoj, vladama olakšava dodjelu sredstva tamo gdje su potrebna, a biračima omogućava da političare pozivaju na odgovornost. Pa ipak, mjerenje se ne sastoji od golih činjenica i hladnih brojki. Ono uključuje i tumačenje, a ponekad i prijeporne ljudske odluke. Zapravo, kada nešto odlučimo mjeriti, često se odlučujemo ne mjeriti nešto drugo.
128 SPOZNAJE OECD-a: LJUDSKI KAPITAL
Uzmimo kao primjer bruto domaći proizvod (BDP), koji je jedno od najčešćih mjerila gospodarske aktivnosti. BDP zapravo mjeri sve produktivne aktivnosti gospodarstva neke zemlje, ili bolje rečeno, sve produktivne aktivnosti koje je netko spreman platiti. BDP, međutim, ne mjeri, primjerice, vrijeme koje roditelji utroše kako bi svoju djecu naučili čitati, a što je jedna izrazito produktivna aktivnost. Ne mjeri ni vrijednost slobodnog vremena.
U poslovnom svijetu ponekad se kaže da “ako nešto ne možeš izmjeriti, ne možeš time ni upravljati”. Poput mnogih drugih reklamnih poruka i ta sadrži zrnce istine, ali isto tako ne sadrži mnogo toga što bi menadžer trebao znati, želi li uspješno voditi posao, primjerice, dinamiku tima, prednosti i mane kolega. Slično tome, činjenica da naša društva često propuštaju ili nisu u stanju izmjeriti neke korisne ili produktivne aktivnosti znači da ponekad ne pridajemo važnost stvarima koje ne možemo mjeriti, te stoga i ne činimo dovoljno u smislu poticanja onih aktivnosti koje imaju društvenu vrijednost i važne su za očuvanje našeg okoliša, ali nemaju jasnu i izričitu novčanu vrijednost.
Ako niste već pogodili, ovo se poglavlje uglavnom bavi mjerenjem.
Prvo se osvrće na to kako se mjeri ljudski i društveni kapital, te što ta mjerenja uključuju, a što – a to je bitno – izostavljaju. Zatim se raspravlja o tome na koji način neke zemlje dopunjavaju standardna ekonomska mjerila, poput BDP-a, mjerilima koja se koriste za ljudski, društveni i druge vrste kapitala kako bi dobile bolju sliku o svojem gospodarskom i društvenom zdravlju. Naposljetku, vraćamo se korak unatrag kako bismo ukratko ponovili neka ključna pitanja s kojima se zemlje OECD-a suočavaju u daljnjem razvoju ljudskog kapitala svojih građana.
KAKO MJERIMO LJUDSKI I DRUŠTVENI KAPITAL?
Neke je stvari lako mjeriti. Za mjerenje temperature zraka potreban nam je samo termometar. Ali kako saznati koliko je vruće bilo prije dvjesto
MJERE I JOŠ PONEŠTO 129
godina? Ako nitko iz tog doba nije vodio zabilješke o temperaturi, možemo samo zaključiti o kojim je vrijednostima riječ na temelju prirodnih “zapisa”.
Mogli bismo, primjerice, posjeći stablo i izmjeriti različite veličine godova.
Što su godovi širi, to je godina toplija. Međutim, veličina godova ne kazuje nam o kolikim temperaturama je riječ. To je samo približni pokazatelj na temelju kojeg možemo otprilike zaključiti kakve su temperature mogle biti u to doba.
Slično tome, ni ljudski ni društveni kapital nisu izravno mjerljivi, kako za pojedince, tako i za društvo. Da bismo ih “izmjerili”, moramo se poslužiti približnim/zamjenskim pokazateljima, a svaki od njih ima svoje prednosti i nedostatke.
Mjerenje ljudskog kapitala...
Među mjerilima koja se najčešće koriste za mjerenje ljudskog kapitala spomenut ćemo duljinu vremena koje ljudi provedu u školi te vrstu obrazovanja ili kvalifi kacije koju steknu. Prednosti su očite: većina zemalja vodi vrlo detaljne zabilješke o događanjima u školi. Nažalost, iz tih se bilješki ne vidi što su učenici učili (podsjećamo, ono što se učenicima predavalo u školi razlikuje se od onoga što su oni zapravo naučili – sve od školskih predmeta preko društvenih vrijednosti i stavova pa do sposobnosti da samostalno uče). Pet godina provedenih u jednoj školi katkad više vrijedi nego u nekoj drugoj školi; ili pak, količina rada potrebna za stjecanje diplome u nekom državnom obrazovnom sustavu možda nije ista kao i ona koja se od nas očekuje negdje drugdje.
Alternativni bi pristup bio istestirati ljude kako bi se vidjelo što znaju, što je upravo bila pokretačka ideja OECD-ovih projekata, primjerice, projekta PISA (vidi četvrto poglavlje). Kolikogod da su korisne jer omogućavaju usporedbu na međunarodnoj razini, takve procjene ispituju samo ograničeni spektar vještina i kompetencija te će, kao i kod anketa, na njihovu točnost štetno djelovati bude li uzorak anketiranog stanovništva premalen ili nereprezentativan.
130 SPOZNAJE OECD-a: LJUDSKI KAPITAL
Mogli bismo također pokušati izmjeriti kolika je ekonomska vrijednost zalihe ljudskog kapitala neke zemlje. To bi značilo da bi prvo valjalo utvrditi kakve su vještine, znanja i kvalifi kacije pojedinaca, a potom vidjeti koliko oni zarađuju. No, tu nailazimo na nekoliko problema. Kao prvo, usredotočimo li se samo na ljudski kapital pojedinaca, izlažemo se riziku da previdimo kolektivne vještine i sposobnosti u dotičnoj organizaciji koje obično povećavaju produktivnost sviju. Drugo, takvim se pristupom svijet doživljava kao mjesto gdje se sposobnosti automatski pretvaraju u neku vrstu prihoda. Ali iz vlastitog iskustva znamo da postoji čitav niz drugih činitelja, kao što su to, recimo, spol, temperament, osobnost, koji imaju utjecaja na to koliko će ljudi vrijediti u očima organizacije za koju rade.
Isto tako, bilo je i pokušaja da se izmjeri društvena vrijednost ljudskog kapitala. Takve se procjene rade na način da se izračuna koliko bi koštalo kad bi se alternativnim sredstvima kupovale prednosti ljudskog kapitala (primjerice, bolje zdravlje). Ovi su pristupi zanimljivi, a izgleda da pokazuju kako sve veći ljudski kapital znači i sve veću društvenu korist. Međutim, kao i drugdje na ovom području, i ovdje se postavlja pitanje o uzroku i posljedici: recimo, u kojoj mjeri ljudski kapital pridonosi zdravlju ili koliko zdravlje pridonosi razvoju ljudskog kapitala.
Bitno je to da je ljudski kapital teško mjeriti. Svako pojedinačno mjerenje može nam to samo potvrditi. Da bismo dobili cjelovitiju sliku, moramo udružiti nekoliko različitih pokazatelja, ali čak i tada moramo znati da naše razumijevanje ima granica.
Mjerenja ljudskog kapitala samo jednim pokazateljem treba dopuniti specifi čnijim mjerenjima koja se temelje na izravnom mjerenju znanja i vještina u radnim organizacijama.”
Th e Well-being of Nations
MJERE I JOŠ PONEŠTO 131
... i društvenog kapitala
Mjeriti društveni kapital još je teže nego mjeriti ljudski kapital, što nas i ne bi trebalo iznenaditi s obzirom da se radi o razmjerno novom pojmu.
Misli se da društveni kapital potječe iz nekoliko izvora – mreža, normi, vrijednosti i shvaćanja. Stoga se mjerenja društvenog kapitala temelje na čitavom nizu elemenata kao što su to, recimo, članstva u raznim organizacijama, broj birača, koliko često ljudi kažu da posjećuju prijatelje, ankete o tome kako se ljudi osjećaju u društvu u kojem žive i dr.
Sve ovo ima za cilj izradu jednog sveobuhvatnog mjerila kojim bi se postigla ravnoteža objektivnih (primjerice, sudjelovanje u organizacijama) i subjektivnih mjerila (primjerice, anketni odgovori). Ali niti jedno mjerilo drušvenog kapitala nije toliko sveobuhvatno da bi u sebi sadržavalo i one elemente koji pokazuju na koji način ljudi u društvu ostvaruju interakciju i rade jedni s drugima.
Jedan drugi pristup je taj da se mjeri ono za što se možda misli da je posljedica odsutnosti društvenog kapitala – kriminal, broj umorstava, neuljuđenost. Ali, ovdje je važno naglasiti riječ “možda”. Jednostavno ne znamo dovoljno o uzrocima društvenog kapitala i društvenog poremećaja da bismo razumjeli kako je to dvoje povezano.
Konačno, povjerenje se ponekad smatra dobrim približnim/
zamjenskim pokazateljem društvenog kapitala. Samo se povjerenje ne može izravno mjeriti, ali u anketama se ljude često pita vjeruju li svojim sugrađanima. Problem je u tome što značenje riječi povjerenje u jednoj kulturi ne mora biti jednako onome u nekoj drugoj. Osim toga, povjerenje je rijetko jednoliko raspoređeno po društvenim skupinama. Neka društva, primjerice Francuska, imaju mnogo povjerenja unutar svojih obitelji, ali imaju mnogo manje povjerenja u širu zajednicu. Pa ipak, iako povjerenje nije savršen približni/zamjenski pokazatelj društvenog kapitala, mnogi sociolozi smatraju da se relativno dobro drži u usporedbi s nekim drugim, općenitijim mjerilima.
132 SPOZNAJE OECD-a: LJUDSKI KAPITAL
MOŽE LI SE MJERITI SVE ŠTO VRIJEDI?
Himalajska kraljevina Bhutan mjesto je kakvog nema nigdje na zemlji.
Jedna je to od najslabije razvijenih zemalja u svijetu, u kojoj nije bilo cesta do početka šezdesetih godina dvadesetog stoljeća i u kojoj je televizija bila zabranjena do pred kraj devedesetih prošlog stoljeća, a i dandanas je strogo ograničen broj turista koji godišnje smiju ući u tu daleku, planinsku zemlju.
Bhutan je najvećim dijelom budistički, a to je nešto što se osjeća u svim vidovima života, uključujući i pristup gospodarskom rastu. Budisti općenito smatraju da je želja za materijalnim bogatstvom prepreka na putu prema duhovnom prosvjetljenju. Kao rezultat toga, vladari kraljevine Bhutan oprezno pristupaju pojmu gospodarskog rasta, koji će, po njihovu uvjerenju, biti na dobrobit ljudima samo ako podiže razinu “Bruto Nacionalne Sreće”, ili BNS. Ako bi morali izabrati između to dvoje, vjeruju da bi se odlučili za BNS.
Kako bi se takvo mjerilo moglo suvislo definirati ili objektivno izračunati? To ne bi bilo lako, ali Centar za istraživanja kraljevine Bhutan
Povjerenje se obično mjeri tako da se ljude pita imaju li povjerenja u ljude. Neki istraživači pokušali su provjeriti razinu povjerenja pokusima, primjerice tako da puste da im na ulici ispadne novčanik pa gledaju koliko će se ljudi vratiti po njega.
Izvor: Th e Well-being of Nations PITANJE POVJERENJA
Postotak ljudi koji kažu da se u većinu ljudi može imati povjerenja (mjereno prema Svjetskom istraživanju vrijednosti)
Nor vešk
a
Japan
Indija* SAD Kor eja
Južna A frik
a*
Brazil
Zaokruženi postotci, 1995-1996.
*Zemlje koje nisu članice OECD-a
Odabrane članice OECD-a 65
46 38
36 31
18 3
MJERE I JOŠ PONEŠTO 133
u glavnom gradu Th imphu, kaže da izrađuje BNS indeks. Kad se konačno pojavi, vjerojatno će se temeljiti na cijelom nizu kategorija, uključujući zdravlje i razinu obrazovanja, raznolikost okoliša i kulturnu vitalnost.
Sve ovo moglo bi zazvučati kao još jedan primjer bhutanske ekscentričnosti, ali zapravo Kraljevina nije jedini slučaj. I druge zemlje izrađuju čitave nizove alternativnih pokazatelja koji bi mogli uključiti mjerila njihova ljudskog kapitala, uz ostale vrste kapitala. Svrha je ovih pokazatelja, jednim dijelom, stvoriti širu sliku nacionalnog blagostanja.
Ali, ono što je vrlo važno, osmišljeni su kako bi pokazali posjeduju li narodi dovoljno kapitala – i to svih vrsta kapitala – kako bi osigurali održivi gospodarski razvoj.
Ukratko o BDP-u
Dakle, što ne valja kod postojećih ekonomskih pokazatelja? Da citiramo Alberta Einsteina: “Sve što se može prebrojiti nije važno, a sve ono što je važno ne mora se prebrojiti”.
S više strana gledano, tradicionalni pokazatelji odlično funkcioniraju.
Uzmimo BDP – bruto domaći proizvod – kojim se iskazuje snaga gospodarstva. Kao pokazatelj, BDP ima mnoge prednosti. Široke je primjene i redovito se ažurira, što na međunarodnoj razini omogućava usporedbu uspješnosti gospodarstava raznih zemalja. On je također mjerilo širokog spektra i stoga daje sveobuhvatnu sliku stanja gospodarstva neke zemlje. Naime, BDP je toliko koristan da je zapravo postao zlatni standard gospodarskog napretka: vlade se njime razmeću kad je u porastu, a kada to nije nalaze izgovore za to.
BDP mnogo govori o gospodarskoj aktivnosti, ali kada treba reći je li dotična aktivnost dobra ili loša za društvo, BDP to ne čini. Evo, navodimo, jedan neobičan podatak: automobilske nezgode pridonose rastu BDP-a. Cijena liječenja žrtava prometnih nezgoda, uklanjanje slupanog automobila s kolnika i kupovina novog automobila sve zajedno